Vladajući (vlada i moćni) djeluju prema konceptima koji uništavaju stvaralački potencijal države, (gospodarski, javnog sektora i drugi) povećavaju razvojni jaz spram razvijenih država. Očekuje se ponovni i znatni pad osobnog i javnog standarda građana kroz nekoliko godina.

Neobjavljeni koncepti koje provode vladajući
1. Vladajući su:
– javne politike pretvorili u politike tako da osnovne svrhe ciljeva i sredstava nisu jasno razumljive i u korist građana,
– politike su pretvorili nestručne i intelektualnim rješenjima loše dokumente, nepodobne za upravljanje državom,
– politike su obujmom nedostatne,
– nepreciznih i nejasnih izraza,
– pričaju većinom o prošlosti i stanju, a što nije dio čak ni politike. Ne pričaju o onom što će se učiniti i kakvi će se ciljevi postići,
– ciljeve pretvaraju u „ciljeve”, opće ciljeve i druge nejasne pokazatelje,
– sredstva za ostvarivanje ciljeva su nedostatna i loša.
Politike, strategije i programi vlade bi u ozbiljnoj državi bili odbačeni, a ne prihvaćeni, a autori koje se skriva dobili bi otkaz.

2. U provođenju politika vladajući:
– rade ono što žele,
– čine teškoće građanima, poduzetnicima i državi ne činjenjem potrebnih sredstava
– čine teškoće koje su posljedica pogrešnih i loših djelovanja svima
– otklanjaju loše posljedice svojih prijašnjih grešaka
– nastoje sakriti svoje pogreške.

3. Loši zakoni samo djelomično i često loše i pogrešno reguliraju društvene odnose obzirom da bi društveni procesi trebali biti konkurentni razvijenim država.
Dakle, veliko je područje nereguliranih, a prijeko potrebnih društvenih odnosa.

4. Velik dio odluka vlade koje izazivaju ogromni štetni utjecaj nije reguliran niti zakonima niti politikama, a kamo li javnim politikama. Taj dio je izvan parlamentarne kontrole.

5. Sustav upravljanja i organizacije vlade i javnog sektora zadržavaju na niskoj razini razvijenosti pa je on nekvalitetan i neučinkovit.
Analiza izvješća institucija javnog sektora ukazuje da su izostavljeni pokazatelji koji bi trebali pokazivati na važne točke važnih procesa te pokazatelje koji govore u korist/štetu građana.

Koristeći tih pet koncepata vlada sprečava da im opozicija i javni nezavisni stručnjaci ne mogu ukazati na gluposti i štetnosti djelovanja (nesposobnost upravljanja državom), osim indirektno te sprječavaju da ih se pozove na odgovornost, a mogućnosti za korupciju su znatno veće.

Javna politika zdravstva i politika zdravstva
Bitna načela javne politike zdravstva: nezavisnost i odvojenost javnog i privatnog sektora, načela visoke kvalitete javne usluge za građane, visoka učinkovitost u korištenju tehnike, smještaja i prehrane se ne ističu i ne razrađuju operativno te se građanima ne tumači kako se pokazatelji zdravstva poboljšavaju kroz godine.

Prema javnoj politici zdravstva koja bi trebala postojati, a ne postoji privatni sektor:
– je malen,
– korist ga oni s platežnom moći dobrovoljno, a ne prisilno kao građani koji ne mogu ostvarivati svoje pravo na zdravstvenu zaštitu u javnom zdravstvu,
– prvenstveno za nove metode i tehnike, luksuzne prateće djelatnosti, usluge za postizanje ljepote, …
– slobodno određuje cijene,
– radi po propisanim minimalnim standardima struke, pod kontrolom inspektorata
– potpuno je nezavisan od javnog sektora što se tiče ljudi, financija, resursa.

Politika zdravstva (neobjavljena, a djeluje) je znatno različita od javne politike zdravstva (neobjavljena i ne djeluje) čini ogromne štete građanima i državi, iznoseći ljudske i financijske resurse te znanje iz javnog sektora u privatni, a ljude u inozemstvo.

Reforme zdravstva nisu reforme već dokaz upravljačkog neznanja
Više desetljeća se priča o reformi bolničkog sustava i skraćivanju rokova dijagnostike i liječenja i još uvijek ništa nije riješeno i neće biti riješeno. Malo se smanje rokovi čekanja na uslugu pa se opet produže.
Vladajući nude uvijek organizacijska rješenja jer se ona dugo provode, pravno financijskog su karaktera, zahtijevaju malo rada, služe za stvaranje dojma da se ozbiljno radi, umjesto da su karaktera povećanja kvalitete usluge, i rijetko kad ostvaruju korisne i konstruktivne rezultate u korist građana.
Nedostatak liječnika, nedostatak članova sestrinstva, stara tehnika, nedostatna primjena novih boljih metoda liječenja samo su neki od teškoća 2023 i posljedica su nedjelovanja i pogrešnog djelovanja vlade.

Tendencije proteklog razdoblja, sadašnje i buduće kratkoročne
Privatno zdravstvo jača, a javno zdravstvo je zaostalo u razvoju, siromašno.
U slijedećem desetljeću očekuje se dalje propadanje javnog zdravstva te obzirom na pogoršanja zdravstvenog stanja građana čak i dostupnost javne usluge postaje upitna. Područja poticanja na zdrav život i preventivne preglede zaostaju u primjeni.

Sredstva koje vlasti nisu poduzele, a potrebne su u javnoj politici zdravstva već više desetljeća:
– stimulacija školovanja sestrinstva,
– stimulacija studija liječnika,
– povrat troškova studija državi u roku 40 godina mjesečnim ratama (i drugi studenti)
– zabrana rada liječnicima iz javnog sektora u privatnom sektoru,
– veća stopa izdvajanja za zdravstvo uz manji PDV,
– ukidanje dopunskog zdravstvenog osiguranja,
– ukidanje plaćanja naknade za izdavanja lijekova,
– centralna nabava za bolnice i domove zdravlja te za liječnike za ugovor
– uprave bolnice neće biti liječnici,
– centralna administracija za sve bolnice,
– postepeno ukidanje prekovremenih sati rada liječnika,
– ekspertna baza dijagnostike i liječenja na raspolaganju liječnicima i pacijentima,
– platforma za građane za dugovječnost i zdravi život
– platforma za naručivanje pregleda kod liječnika primarne zaštite preko e građanina
– naručivanje lijekova telefonom/računalom (u primjeni, desetak godina kasni)
– dio standardnih gotovih obroka u bolnicama
– procedure dijagnostike i liječenja će se odobravati i biti objavljivane u NN.
I još desetine potrebnih sredstava da se izgradi dobro javno zdravstvo.
Poduzeta sredstva i sredstva koja nisu poduzeta jasno ukazuju o namjerama ili neznanju vlasti.

Učinkovito sredstvo za javni nastup
– Desetak kratkih rečenica o onome što vladajući rade u svakoj javnoj djelatnosti.
– Desetak kratkih rečenica o onome kako bi trebalo biti, a u korist građana tj. kako će raditi drugi.
– Zaključak, što je bolje za građane.