Analiza Bečkoga instituta “Industrijska politika za model novoga rasta: Instrumenti za članice EU-a iz srednje i istočne Europe”, srpanj 2023. navodi:
– da je stvaranje „poduzetničke države” nalik na države istočne Azije slijedećih godina vjerojatno nerealno,
– ali da ipak država treba poduzimati sredstva za ostvarivanje tog koncepta.

Kosim slovima je pisan komentar analize, a uspravnim tekst Bečkog instituta.
Poznato je da instituti, ustanove i agencije ublažavaju svoje iskaze namijenjene javnosti o stanju država prvenstveno da se ne bi zamjerile kvazi elitama te da bi izbjegle sudske postupke.
Institut ne obrazlaže pojam poduzetnička država niti njenu vezu s demokracijom i socijalnim aspektima, a niti navodi koje će biti posljedice samo „država treba poduzimati sredstava za ostvarenje tog koncepta”.

Prema institutu poduzetnička država je čini se koncept koji omogućava dobar osobni i javni standard građana. Ostali komentari su:
– jedino važno za državu je njena konkurentna sposobnost (gospodarstva i javnog sektora) i to spram najboljih država. Dakle, izjava nerealno je očekivati sustizanje visokorazvijenih država je nevažna. Važno je izjaviti hoće li država i koliko smanjivati konkurentni jaz spram razvijenih država ili će se jaz povećavati. No, o tome nije bilo izjave.
– nudi se nešto nalik na centralno planiranje države, a što se je već nudilo prije jednog stoljeća i to u tzv. nedemokratskim državama po ocjeni onih koji se nazivaju demokratskim državama,
– do sad je zapadna ideologija tvrdila da država mora biti minimalna i da ne smije utjecati na tržište, a što je glupost zbog niza razloga, od poreza do kontrola, do uvjeta za rad i uvjeta za proizvode i usluge,….

Komentari sredstava koje predlaže institut prema područjima na kojima treba djelovati država su:

1. Stvoriti državni inovativni sustav koji treba povezati privatni sektor, sveučilišta, ministarstva i agencije.
   Priča o povezivanju privrede i znanstvene zajednice datira od socijalizma, više od pola stoljeća i do sada nije ostvaren. Ovakav sustav je organizacijski i upravljački složen i rizičan, skup. Bez znatnog razvoja javnih institucija (točka 6) nemoguće ga je izvesti. Uspostavljen je sustav utjecaja kvazi elita koje bogaćenje ostvaruju na teret građana i države umjesto na stvaranju dodatne vrijednosti koji to ne omogućava
2. Država bi trebala u potpunosti iskoristiti EU fondove, učestvovati u EU istraživanjima i kreirati vlastitu industrijsku politiku.
   Do sada je vidljivo da kasnimo u korištenju sredstava, da ih ne koristimo u potpunosti i troškovno racionalno, da ih ne koristimo za jačanje privrednog potencijala i razvojne svrhe te da imamo kriminalne slučajeve. (uzrok točka 6)
3. Država mora što prije sprovesti digitalizaciju.
   Država kasni u sprovođenju digitalizacije, provodi ju preskupo i negdje je, poput u pravosuđu, provodi koncepcijski pogrešno jer digitalizira sadašnje procedure.
   (Uzrok točka 6, a posebno upravljački i organizacijski nerazvijena vlada)

4. Država mora odrediti za koje će sektore privrede i dijelovi lanca vrijednosti žele privući inozemne poduzetnike.
   Slabo razvijene institucije to nisu u stanju učiniti.
   Potrebno je stimulirati transfer know i do howa od stranih poduzetnika domaćim.
   Svatko želi zadržati svoju konkurentsku prednost pa je oslanjanje na ovakav pristup rizično.

5. Pronaći i iskoristiti tržišne niše jer svaka država ima specifične snage.
   U redu za privatni sektor koji to čini ali uz velika ograničenja od obujma proizvodnje pa nadalje.
6. Reforme institucija moraju biti poduzete jer se kvaliteta javnih institucija znatno opala. Koristiti iskustvo država istočne Azije.
   Institucije javnog sektora su upravljački i organizacijski zaostale i nisu učinkovite, preskupe su i pružaju nisku kvalitete usluge. Osim toga njihove strukture potpuno su neodgovarajuće za potrebno znatno povećanje životnog i javnog standarda. Dio je nepotreban, dio prevelik, a dio ne postoji.
   Subjekti koji bi morali razvijati zemlju su nerazvijeni pa tako nemaju sposobnost izvršiti potreban razvoj. Izvjesno slijedi nastavak propadanja.
7. Strukturalne promjene treba izvesti pažljivo. Koristiti Skandinavski model fleksibilnog tržišta rada u kombinaciji s jakim socijalnim sredstvima.
   Specifičnost države je izuzetno loš javni sektor koji destruira privredu i osiromašuje građane zarobljen i osiromašivan od kvazi elita.
   Mala država s lošim javnim sektorom, s nerazvijenim tržištem, siromašnim kupcima nema dovoljno resursa za jaka socijalna sredstva. Ona je nesposobna isplaćivati odgovarajuće mirovine i održavati redovni i kvalitetni obrazovni i zdravstveni sustav, a kamo li da financira jako socijalna sredstva.
8. Specifična industrijska strategija je potrebna.
   Svakako da. No, ona je vezana za točku 6 pa ju je teško osmisliti, a kamo li provesti.
   No, važnija je specifična strategija javnog sektora obzirom na veličinu zemlje, demografske probleme, uništen mirovinski, zdravstveni i obrazovni sustav, veliki dug,…korupciju.

Institut kaže: „Situaciju dodatno kompliciraju potreba za prelaskom na “zelenu” ekonomiju (1) i digitalizacija (2), posljedice pandemije (3) te ruska oružana agresija na Ukrajinu (4). „

Jedan i dva će povećati uvoz, poskupiti IT sustave poduzeća i institucija, učiniti ih ovisnim o inozemstvu, smanjiti cijenu rada i smanjiti mogućnost zapošljavanja.
Posljedice pandemije su povećani dug, zaostatci u administraciji, usporen razvoj, a bez investicija, u javni sektor, manje brojno, starije i bolesnije stanovništvo, ojačana korupcija,….
Rat u Ukrajini ima mali gospodarski utjecaj na državu, a veći u geopolitičkim djelovanjima za podčinjavanje slabih s nakanom integracije u veće društvene sustave.

Procjena slijedećih nekoliko godina
Institut kaže: „Srednja i istočna Europa,( a s njom i Hrvatska), danas stoji na raskrižju: ne poduzme li ništa, prijeti joj propadanje po zastarjelom razvojnom putu i smrzavanje na trenutnoj razvojnoj stepenici. Potrebna im je nova industrijska politika koja će ih iz te zamke izvući.”
Kako znamo države se ne mogu zamrznuti niti mogu stagnirati. One mogu povećati konkurentnost ili ju smanjiti, mogu smanjiti ili povećati razvojni jaz spram razvijenih država i onih s kojima se direktno odmjerava.
Učinkovitu novu industrijsku politiku nije moguće oblikovati i sprovesti bez restrukturiranja javnog sektora, a što je nemoguće u državi u kojoj jedna partija ima prevladavajući pogrešan utjecaj na njega.
Slijedećih godina će država zbog djelovanja postojećih odnosa među državama i u državi nastaviti propadati, povećanje propadanja neće biti odmah uočljivo zbog pritjecanja sredstava EU i drugih okolnosti, a razvojni jaz spram razvijenih država će se povećavati.
Poslovna (ne)sposobnost javnog sektora će povećati jaz spram razvijenih država, a time i troškove (poreze) za privatni sektor i građane, što znači pad osobnog standarda, uz daljnje smanjenje obujma i kvalitete javnih usluga.