Ovo je jedan od više tisuća primjera sredstava koja su devijantne u odnosu na demokratska načela u zakonima i praksi, a koji građani smatraju prihvatljivim.
Svako pravilo zakona ili akata institucija javnog sektora može
biti samo totalitarno ili demokratsko. Ono ne može biti neutralno
i pripadati nekom trećem sustavu!
Udžbenik – državno sveučilište
Totalitarni model
Dio nastavnika piše udžbenike i naplaćuje za njih autorski honorar pa udžbenici, primjerice sveučilišni, koštaju studente 15 do 30 eura, a ima i onih za preko 100.
* U državnim sveučilištima koja imaju za svrhu služiti kao javno dobro privatne osobe uzimaju novac za ono što su stekle putem javne usluge i rada za javno dobro?
* Zašto nastavnici ne pišu udžbenike za plaću?
Zašto nema javnog natječaja za udžbenike čak i njihove dijelove?
* Za što se točno naplaćuje autorsko pravo u udžbeniku statistike čije je znanje opće poznato već dugo razdoblje? Za preslagivanje rečenica.
Svako novo znanje treba nagraditi autorskim pravom i novcem, ali postojeće ne.
Porobljavanje građana se odvija sa nepotrebnim troškom i radom, trpi razvoj države i kvaliteta studija (nastavnici i istraživači nedovoljno sati posvećuju nastavi), a razlog financiranja nastavnika može biti – indirektno zbog male plaće ili zbog pasivizacije prema vlasti i vladajućima.
Demokratski model
Mreža državnih sveučilišta (zakonom propisana) temeljem zakona objavljuje javni natječaj za jedan najbolji udžbenik u državi koji će se koristiti na svim sveučilištima u državi ili za više modela jednog udžbenika ovisno o načinu učenja.
Bira se najbolji udžbenik ili dijelovi, a udžbenik se pišu temeljem uputa o načinu pisanja teksta i strukture udžbenika.
Ili se svi ili određene vrste udžbenika pišu za plaću nastavnika ili se pišu u studentskim istraživačkim projektima uz mentorstvo.
E-udžbenici on line dostupni su za studente i sve građane za 10 eurskih centi.
Ovo je primjer kad zakon određuje način rada prema demokratskim i konkurentnim načelima i koji omogućava troškovno povoljniju situaciju za građane i proračun nego što to čini tržište, odnosno privatni sektor.
Izmišljanje obveze, alokacija nadležnosti, alokacija ovlasti, redistribucija prava, od države propisane cijene, procedure često su sredstva porobljavanja građana.