I/ Događaji
a) Banke su 2018. počele koristiti osim dopuštenog i „prešutno” prekoračenje” (izraz koje koriste banke). Podsjetimo, Odluku o efektivnoj kamatnoj stopi je 2017. donijela centralna banka. Njome su se utvrdila pravila izračuna efektivne kamatne stope i time ograničila kamatna stopa po dopuštenom minusu na tekućem račun. Banke s prešutnim prekoračenjima ostvaruju veću dobit.
b) Centralna banka je 2021. najavila izmjenu pravila. Tad je oko 70 posto klijenata s redovitim primanjima imalo odobreno prekoračenje na računu. Oko 95 posto svih prekoračenja su bila prešutna prekoračenja s visokim kamatama. Drugačije gledano:
– oko 840000 građana je bilo u prešutnom prekoračenju s prosječnim iznosom 8800 hrk, a uz kamatu oko 11 posto
– oko 31000 građana u dopuštenim prekoračenjem prosječnim iznosom od oko 12000 hrk, uz kamatnu stopu od 7,6 posto.
c) Vlada i banke su u kolovozu 2022. potpisale Memorandum o razumijevanju o prekoračenju po tekućem računu. Iznos prekoračenja za izračun efektivne kamatne stope će biti deset tisuća kuna
On omogućava prelazak s „prešutno prihvaćenih” na „dopuštena prekoračenja” za oko milijun i osamsto tisuća građana kojima je odobreno prešutno prihvaćeno prekoračenje.
Promjena se uvodi se 1. rujna, a najkasnije do lipnja 2023. Banke će ponuditi prelazak na dopušteno prekoračenje klijentima kojima je odobreno prešutno prekoračenje. U slučaju izmjene ili ukidanja prešutno prihvaćenog prekoračenja, banke će omogućiti klijentu obročnu otplatu u najmanje 12 mjesečnih obroka i uz kamatnu stopu koja neće biti viša od one koja se primjenjuje na dopuštena prekoračenja ili kamatne stope koja se primjenjivala na prešutno prihvaćeno prekoračenje ako je ta kamatna stopa niža. Klijent može zatražiti manji broj obroka.
Kamate na dopušteno prekoračenje su manje nego na prešutno, bolje regulirane i sigurnije pa izmjena ide na korist građanima Hrvatske. No kako je to izgledalo u prošlom razdoblju?
II/ Pravila banaka
Prekoračenje po tekućem računu može biti prešutno ili dopušteno.
Za dopušteno prekoračenje po tekućem računu korisnik mora podnijeti zahtjev za prekoračenje, a banka ga može i ne mora odobriti. Dopušteno prekoračenje je iznos novca koji banka stavlja na raspolaganje korisniku prema ugovoru o tekućem računu sklopljenog u pisanom obliku.
Ona su zapravo ugovor o kreditu, za njih je predviđena zaštita potrošača se ograničenjem efektivne kamatne stope, otplatu u 12 rata, cjelovito informiranje potrošača o proizvodu i prethodno utvrđivanje kreditne sposobnosti.
Za prešutno prihvaćeno prekoračenje banka korisniku stavlja na raspolaganje novac koji je veći od stanja tekućeg računa ili dogovorenog prekoračenje.
Banka može bez zahtjeva korisnika omogućiti prešutno prekoračenje po računu.
Korisnik prihvaća tako odobreno prešutno prekoračenje time što se počinje njime koristiti.
Veliki broj građana nije imao saznanja da koristi prešutni minus jer im je on odobren bez da su ikad podnijeli zahtjev ili to ugovorili.
Prešutnim prekoračenjem:
– se banke ne moraju držati dijela zakona,
– ne trebaju tražiti odobrenje klijenta,
– ne trebaju klijentu ništa objašnjavati,
– veće su kamate nego kod dopuštenog prekoračenja, do 30 posto veće kamate,
– na izvještavanje potrošača primjenjuju odredbe Zakona o platnom prometu te banka ima samo obvezu pružiti informacije o kamatnoj stopi i naknadama,
– nije obvezna procjena kreditne sposobnosti,
– ne primjenjuje se ograničenje visine EKS-a,
– nije obvezna primjena odredbe o otplati duga u 12 rata u slučaju smanjenja ili ukidanja prekoračenja.
Pravila banaka morala bi biti sukladna ustavu i zakonima, ali to ne mora biti slučaj.
III/ Metode obmane radi ostvarenja koristi na štetu drugih
Osnovna metoda obmane u „poslovanju” je korištenje neodgovarajućih riječi i izraza za stvar, osobu, grupu, odnos ili pojavu. Metoda je kod nas učestala i koristi se od vlasti, u institucijama javnog sektora i nekim privatnim institucijama.
Činjenice su da se:
– riječi/izrazi koriste i to od pogrešnog korištenja, do mijenjanja značenja korištenja,
– stvaranjem novih riječi i izraza u ugovorima i zakonima može mijenjati smisao ustava i zakona.
Primjerice, zakoni obvezuju da u Odgovoru na tužbu, jedan dio njegova sadržaja mora odgovoriti na tvrdnje iznesene u Tužbi. Ako Odgovor na tužbu to ne čini on prestaje biti dokument kojeg je odredio zakon i sud bi ga trebao smatrati nezakonitim, no to ne čini.
Ovo je primjer kad sadržaj dokumenta ne odgovara naslovu dokumenta i mijenja suštinu dokumenta pa bi se naziv dokumenta morao smatrati pogrešnim.
Primjerice, bilo bi interesantno vidjeti sudsku odluku o Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Prvo pitanje je zašto se ta odredba Ugovora o kreditu ne zove Zaštitni mehanizam banke. Drugo pitanje je zašto Ugovor o kreditu nema Zaštitnog mehanizma korisnika? Treće pitanje je zašto nema jednake podjele rizika neizvjesnog događaja? Četvrto i najvažnije pitanje je zašto se dokument zove Ugovor o kreditu, kad je komercijalno riječ o drugom pravnom poslu koji dopušta mijenjanje najvažnijeg elementa ugovora – valute, a koja određuje predmet ugovora. Samo je obračun nove glavnice i kamata nakon nastupa promjene tečaja valute u domaćoj valuti.
Dakle ugovor, nazvan Ugovor o kreditu to nije jer je njegov sadržina slična sadržini opcijskog ugovora, ali umjesto da korisnik ima pravo opcije, on ima obavezu opcije pa bi ugovor trebao imati drugačiji naziv.
„Prešutno prekoračenje” (kako to zovu banke) moglo bi se nazvati i „neugovoreno prekoračenje”, a njih bi moglo biti dvije vrste dobrovoljno (s namjerom) i ne dobrovoljno (bez namjere) klijenta.
Svakako postoji teoretska pravna osnova građana da u specifičnim slučajevima podignu tužbe protiv banaka za to što su činile.
Mogla bi se ispitati i banke da objasne svoju namjeru i objasne karakteristike namjere te da ih potkrijepe procedurom.
Pitanje je i zašto centralna banka tako dugo i to u dva navrata odugovlači s rješavanjem ovih teškoća?
Može li se ovaj događaj smatrati „spremanjem pod tepih” da ne bi nastala još jedna veliki pravni slučaj?
IV/ Kakav je odnos države, banaka i građana?
Zakoni zabrane droge koje imaju jednu formulaciju (kemijsku formulu), a laboratoriji je izmijene pa droga više nije nezakonita. Nova droga je zakonita dok ju se ne zabrani.
Droge se prodaju i kao robe druge vrste – osvježivači zraka i drugo. Sjetimo se dokumenta koji ima naslov Odgovora na tužbu, a koji to po sadržini nije.
Obmanjuju li poslovne banke centralnu banku i vladu, te građane njihove klijente koristeći nove pojmove (riječi i izraze) – nove formulacije teksta ili je to odraz poslovne nespretnosti?
Pogledajte koliko često banke mijenjaju dokumente o poslovanju s korisnicima. Koji su razlozi i uzroci tome i zašto to čine?
Ostavlja li centralna banka pravne rupe nereguliranosti u zakonima i dokumentima kojima banke ostvaruju prednost u stjecanju koristi na štetu građana ili je to odraz poslovne nespretnosti ?
Upućuju li dva sustavna pravna poremećaja u radu banaka s masovnim posljedicama na građane i pravosuđe da je potrebno banke dodatno i drugačije regulirati? To su „švicarci” i „prešutno prekoračenje”.
Zašto mnoge industrije moraju tražiti dozvole za stavljanje svojih proizvoda i usluga u promet, a banke ne?
Do sada smo vidjeli štetu koju su imali građani, te štetu koje je trpio proračun u radu pravosuđa za rješavanje odnosa banaka i korisnika.
Zaključak je centralna banka morala bi zbog masovnosti proizvoda banaka i visokog rizika odobravati proizvode banaka, a to ne čini.