Sveučilišni udžbenik je jedan od više tisuća primjera devijantnih sredstava u odnosu na demokratska načela, a koji građani smatraju prihvatljivim.
Svako pravilo zakona ili akata institucija javnog sektora može biti samo totalitarno ili demokratsko. Ono ne može biti neutralno i pripadati nekom trećem sustavu.
Totalitarni model
Dio nastavnika piše udžbenike i naplaćuje za njih autorski honorar pa sveučilišni udžbenici, koštaju studente 15 do 30 eura, čak i preko 100.
* U državnim sveučilištima čija je svrha biti javno dobro privatne osobe uzimaju novac za ono što su stekle putem javne usluge i rada za javno dobro?
* Zašto nastavnici ne pišu udžbenike za plaću?
* Zašto nema javnog natječaja za udžbenike čak i njihove dijelove?
* Za što se točno naplaćuje autorsko pravo u udžbeniku statistike čije je znanje opće poznato već dugo razdoblje?
Svako novo znanje treba nagraditi autorskim pravom i novcem, ali postojeće ne.
Porobljavanje građana
Porobljavanje građana se odvija sa za građane nepotrebnim troškom i radom koje nameće država i organizacije javnog sektora. Zbog toga trpi razvoj države i javni i životni standard građana.
Demokratski model pisanja i selekcije udžbenika
1. Mreža državnih sveučilišta temeljem zakona objavljuje javni natječaj za najbolji udžbenik koji će se koristiti na svim sveučilištima u državi ili za više modela jednog udžbenika ovisno o načinu učenja.
Bira se najbolji udžbenik ili dijelovi, a svi ponuđači udžbenika pišu udžbenik temeljem uputa o načinu pisanja teksta i strukture udžbenika.
2. Određene vrste udžbenika pišu nastavnici za plaću.
3. Udžbenic/dijelovii se pišu u projektima istraživanja kojima rukovode i rade studenti uz mentorstvo nastavnika.
E-udžbenici za studente i sve građane su 10 eurskih centi on line i naplaćuju se odjednom.
Ovo je model kad zakon određuje način rada prema demokratskim i konkurentnim načelima i koji omogućava troškovno povoljniju situaciju za građane i proračun nego tržište, odnosno privatni sektor.