Dio analitičara tvrdi da kapitalizam stvara nejednakost. Netočno. Naime, kapitalizam ne postoji kao pravna ustavna kategorija koja određuje zakone pa onda ne može uređivati odnose između ljudi odnosno procese blagostanja ili siromašenja (nejednakost). Znači u zakonima postoji pravno neodređen prostor.
Ako kapitalizam pak postoji u realnosti, a izvan je zakona, poput raznih organiziranih kriminalnih entiteta, onda je to dokaz da ustav i zakoni kapitalizam ne reguliraju jer nema tužbi za nezakonito djelovanje onih koji stvaraju nejednakosti.
Nejednakost stvara neizgrađen (nedovršen) i u sebi sa mnogo elemenata proturječan „sustav demokracije” koji ima mnogo parazitskih i destruktivnih subjekata utemeljenih na lošim zakonima (jedne stimuliraju bez potrebe, a druge kažnjavaju bez potrebe) i izostanku regulacije.
Nejednakosti u blagostanju i imovini građana nastaju zbog više grupa uzroka i razloga:
OSOBE
• raznih životnih stilova građana od radoholičara do neradnika, štedljivih i rasipnih do hedonista, građana investitora,
• raznih sposobnosti osoba,
• teških i kroničnih bolesti osoba,
• nasljedstva i primljenih poklona,
• troškova školovanja,
• kriminala koji nije sankcioniran ili je ali neuspješno
• ….
TRŽIŠTE
• novih proizvoda/usluga koji omogućavaju veću dobit i nanose gubitke/smanjuju dobit proizvođačima starih proizvoda ili stvaraju novu potrošnju ,
• monopola i sličnih oblika narušavanja tržišnih načela kreiranih od države ili velikih poduzetnika
• …
DRŽAVA
• «međudržavnih igara» raznih država u kojima superiornije države uzimaju novac sebi.
I zbog raznih sposobnosti aktera koji razmjenjuju iz različitih država.
• loših državnih zakona koji ne odražavaju niti načela «tržišta» niti načela demokracije, već su skrojeni u korist nekih interesa zbog održanja nedemokratskih režima. Time nastaje veliki dio nejednakosti.
• režima koji stvaraju parazitsko ustrojstvo državne uprave i javnog sektora koje je onda i destruktivno po ostale građane
• stranačkih legalnih i nelegalnih mehanizama koji nasilno uzimaju resurse putem države i to one resurse koji pripadaju najslabijima građanima (dio umirovljenika, zdravstvena zaštita,…pomoći.) i poduzetnicima
• kriminala i korupcije, nelegalno korištenje povlaštenih informacija
• nejednakosti u korištenju socijalnih potpora
• nejednakosti zbog nepravilnosti u korištenju stimulacija poduzetnika
• …
OSTALO
◦ klime
◦ prirodne nepogode
◦ …
Grupe uzroka i razloga nejednakosti su: pojedine osobe, ljudski odnosi, priroda, interni odnosi u državama i odnosi između država. Na ekonomsku nejednakost velikog broja građana najviše utječu državni i međudržavni procesi.
Svi pojmovi, načela i pravila i njihovo odsustvo iz koncepata demokracije i ljudskih prava su vidljiva u zakonima, a vidljiva su i odstupanja prakse od zakona.
Nejednakost u blagostanju i imovini građana ne nastaje zbog «kapitalizma» već zbog ne demokracije te pogrešaka i kriminala u upravljanju državom i javnim sektorom.
Nejednakost se povećava ne opravdanim uzimanja poreza od poduzetnika i građana od loših režima (vlast koja upravlja državom po nedemokratskim načelima) te parazita i destruktora iz dijela javnog i privatnog sektora.
Dio analitičara pogrešno tvrde da bi porez na velike prihode i imovinu mogao biti rješenje. Rješenje na kraju procesa je uvijek loše jer ima troškove za razdoblje dok se devijacije stvaraju i trošak da se devijacije otklone. To predlažu oni koji žele zadržati kontrolu nad nastankom i održanjem sadašnjeg sustava koji favorizira parazite, destruktivne i povlaštene te koji stvara kriminalno – koruptivni sustav radi stjecanja i održanja privilegiranih statusa.