Demokracija je državno uređenje koje prvenstveno omogućava ekonomske slobode građana jer su one temelj ostalih sloboda. Države koje u ustavu, zakonima i praksi ne poštuju ekonomske slobode građana nisu demokratske.
Svrhe demokracije su:
– omogućiti blagostanje, javni i osobni životni standard, te humano postupanje s potrebitima.
– otkloniti mogućnost zloupotrebe i lošeg upravljanja novcem građana.
Ne demokracije karakteriziraju: velik broj parazita u javnom sektoru (više uzimaju od novaca poreznik obveznika nego doprinose državi) , pozamašan broj destruktivaca (loše upravljaju i čine štetu proračun), i kriminalaca (krađe, siva zona, sukob interesa, …).
Ustavi nedemokratskih država ne reguliraju zaštitu ekonomskih eloboda građana.
Ne demokracije su najčešće siromašne države osim ako nisu imperijalističke, a „bogate države” imaju velik broj građana na socijalnoj pomoći, te beskućnika i onih koji moraju raditi više od četrdeset sati tjedno da bi imali novaca za životni minimum.
Ne demokratska država otima građanima njihove resurse: novac, vrijeme namijenjeno osobnom životu i uskraćuje im broj i kvalitetu javnih usluga do ekstremnih ponašanja:
– novac putem brojnih i prevelikih poreza, brojnih i prevelikih para poreza, visokih naknada za javne usluge, komunalne usluge i razne certifikate
– otima novac i osobno vrijeme građana zbog loših administrativnih procedura, nepotrebnih radnji i radnji pogrešno određenih
– život i razdoblje prihoda – nepotrebno produžava i poskupljuje školovanja i izdavanje certifikata stručnost,
Ona dopušta izbjegavanjem reguliranja financijskim institucijama korištenje novih proizvoda rizičnih karakteristika za građane te nejasne procedure računanja i naplaćivanja elemenata njihovih usluga.
Uz to novac građanima oduzima lošim upravljanjem i organizacijom javnog sektora koja ima nepotrebne organizacije, prevelik broj organizacija, prevelik broj organizacijskih jedinica i nepotrebnih radnih mjesta što izaziva ogromne nepotrebne troškove i smanjuje sredstva za javne usluge građana.
Posljedice sustava pristojbe za građane
Postoje dvije mogućnosti financiranja državne televizije i radija: iz poreza ili naplatom pristojbe od građana.
* Građanin mora 12 puta godišnje plaćati pristojbu i neka svaki put tome posveti samo pet minuta to je jedan sat godišnje (sandučić, odlazak u banku ili mail i e plaćanje) te oko 25 kuna troška bankama. Nepotrebni trošak svih građana je oko 32 milijuna kuna.
* Za oko 1,3 milijuna pretplatnika nepotrebno je izgubljeno je 1,3 miliona sati građana svake godine. U novcu to košta uz satnicu od deset eura oko 97 milijuna kuna.
* Trošak evidencije, naplate i kontrole te računovodstva institucije televizije je više desetina milijuna kuna godišnje.
* Ovaj nedemokratski sustav pristojbe godišnje košta građane i društvo najmanje 150 milijuna gubitaka i to bez gubitaka lošeg upravljanja institucijom.