Štete li i onemogućavaju li dužnosnici upravljanje saborskih zastupnika neodgovaranjem na pitanja i je li to nezakonito?

Kad bi nadređeni u privatnom sektoru pitao podređenog, a ovaj mu ne bi odgovorio u potpunosti na pitanje o svojim redovnim zadaćama bio bi opomenut. Kod ponavljanja bi bio sankcioniran sve do otkaza. Zašto? Jer je onemogućavao nadređenom potrebne informacije za upravljanje
Po kojem ustavnom ili zakonskom načelu je odnos zastupnika u sabori uređen drugačije i to tako da se onemogućava upravljanje? Po praksi „sustava vladajućih koji se udaljava od morala, prava i stručnosti?

Iz sadržaja i načina govora predsjednika vlade i ministara mnogo se može zaključiti o njima. O karakteristikama njihovih morala, vrednota, o prioritetima upravljanja i nečinjenja, razini znanja i stručnosti, razini sposobnosti za ulogu predsjednika vlade i ministara, o ljudskosti i konstruktivnosti te namjeri povezivanja građana.

U radu dužnosnika u saboru i u medijima zapaženi su i brojni i razni načini izbjegavanja odgovora, odlaganja odgovora za kasnije koji se ne dogodi ili dogodi traljavo. Tu su: pričanja o procedurama o zakona umjesto direktnog odgovora, nije vrijeme za …, imamo važnijih tema, u toku je analiza te iznošenja zaključaka koji nisu sukladni zahtjevima struka i logičnom zaključivanju, a nekad su nesukladni i s pravilima zakona.
Uzroci i razlozi tome su poznati: od loših zakona, do stručnog neznanja, ne raspolaganja potrebnim informacijama o upravljanju organizacijom, a koje bi dužnosnik morao znati u ponoć kad ga probude, pa sve do namjere sakrivanja odgovora zbog raznih razloga.

Pitanje prvo. Kad dužnosnici ne odgovaraju direktno i potpuno na pitanje zastupnika čini li oni nezakonito djelo ili zakon/i to dopuštaju)?
Je li stručno upravljački prihvatljivo za zastupnike da na pitanje zastupnika (najviših upravljača u državi) njihovi podčinjeni – dužnosnici ne odgovaraju direktno, stručno i potpuno?
Mogu li i kako zastupnici donositi odluke i upravljati vladom, a dužnosnici im uskraćuju odgovore. Svakako ne. Riječ je o tome da dužnosnici opstruiraju u tom slučaju rad zastupnika.
Čini se da u saboru postoji „slobodna zona lupetanja” i da je ona zamijenila
„zonu pravnog uređenja odnosa zastupnici dužnosnici”. Kad se pogledaju zakoni i akti koje se reguliraju odnos zastupnika i sabora spram dužnosnika vidi se „pravni poluproizvodi, niske upravljačke kvalitete bez potrebnih mehanizama koji omogućavaju kvalitetan i učinkovit rad zastupnika te onemogućavaju neučinkovitost i loš rad dužnosnika.

Pitanje drugo. Zašto onda, kad zastupnicima podređeni dužnosnici ne obavljaju svoje zadaće – ovdje ne odgovarajući na pitanja zastupnika, oporba ne poduzme zakonska sredstva protiv lošeg djelovanja dužnosnika koja zastupnicima onemogućavaju obavljanje zadaća i smanjuju im sposobnost donošenja kvalitetnih odluka u upravljanju državom?
Mogući, ali ne i svi odgovori su:
– vjeruju da dužnosnici izbjegavajući odgovor rade po nekom zakonskom načelu, jer pravila koje to dozvoljava nema u zakonima,
– vjeruju da je to nebitno,
– nemaju saznanja da bi to moglo biti nezakonito,
-.ne razumiju o čemu je riječ
-…

Izbjegavanje direktnih odgovora dužnosnika na pitanje zastupnika je važna i loša pojava jer onemogućava upravljanje, dakle razlog je za traženje zaštite od institucija – sudova i to prema svakom pojedinom dužnosniku.