Specifičnosti afera javnog sektora
Afera je medijski prikaz događaja koji odstupaju od moralnih načela i vrednota, zakona ili stručnosti, a namjera mu je da obavijesti javnost ili nanese štete osobama koje se želi prikazati kao loše uz pomoć metoda obmanjivanja.
Medijski prikazi izostavljaju činjenice namjerno ili zbog nemogućnosti saznavanja, iznose ocjene zbog utjecaja na ljude, nastoje pobuditi emocije čitatelja. Za aferu je karakteristično da odjekuje u javnosti (ljudi je komentiraju) te da se odvija pred očima javnosti, praćenje sudskih ročišta.i dr.

Uzroci afera mogu biti iz područja zakona: zakašnjela, nedovoljna i pogrešna regulacija te loše upravljanje državnim institucijama. Za afere iz javnog sektora karakteristično je nastojanje da se ne sudski ne utvrde odgovorne osobe, da se smanji broj i kvalifikacija djela za koje su osobe odgovorne i koja su utjecali na učinke u aferi, da se za miljenike vladajućih nađu opravdanja za događanje.
Interesantno je da institucije i regulatori iz afera ne nauče i često ne dopune ili poboljšaju zakone i akte već se istovrsne situacije loših regulacija ponavljaju.

Zakoni nedostatno reguliraju banke
Zakonodavac (autori zakona) nije uzeo u obzir više desetljeća opće poznate stvari iz prakse odnosa građani banke te je izostavio (nije odredio) važne dijelove regulacije te je time stvorio uvjete pravne nesigurnosti i omogućio bogaćenje banaka na štetu građana.

1. Poznat je izraz „sitna slova” koji označava dio teksta u ugovorima i općim uvjetima banaka kojem banke prebacuju trpljenje obveze na građene korisnike njihovih usluga ( trošak, obavezu rada, rizike).
Zakonodavac bi trebao obvezati banku da početak takve sadržine označi masnim uskličnikom i riječju oprez.
U posljednje vrijeme sva su slova u ugovorima i dokumentima sitna, (kao inovacija poslovanja?),
a broj riječi se povećava. Može se tumačiti da je riječ o uštedi u korištenju papira, ali i da je riječ o otežavanju razumijevanja građana. Prva tvrdnja je upitna jer se prelazi na digitalne forme.

2 Banke mogu mijenjati svoje „proizvode” (usluge) tako da im mijenjaju riječi, ispuštaju riječi ili ih dodaju. Dakle, lako mogu iskoristiti svoje znanje u svoju korist, a protiv koristi građana i to stvarajući nepoštenu trgovačku praksu. Banke „zaobilaze” nedovršene zakone s novim riječima i izrazima (pojmovima) koje počinju koristiti uvodeći ih u svoje akte i mijenjajući nazive i pravila.

3. Banke u načelu u ugovorima ne reguliraju ono što im nije korisno ili što bi moglo građane navesti da odustanu od posla ili ono što bi građanima u budućnosti moglo donijeti korist.
Poznato je da se otkazivanje bankarskih usluga ne određuje dostatno, a ni snošenje rizika ugovora.
Tu su odgovorni i autori zakona i institucije te naravno banke.
Primjerice, banke umjesto da po isplati kredita automatski moraju u određenom roku izbrisati hipoteku iz zemljišnih knjiga (silom zakona) one često traže od građana zahtjeve pa im naplaćuju usluge i izazivaju trošak javnog bilježnika

4. Banke su poslovno moćnije od pojedinih građana i građane država mora štititi.

Zašto onda država ne regulira rad banaka tako da im regulator odobrava proizvode kao i drugim industrijama? Ove četiri grupe razloga te činjenica da je riječ o velikom broju građana svakako zahtijevaju regulaciju da bi se održala poštena trgovačka praksa.
Tad građani ne bi imali teškoća u sudskim postupcima, ne bi se teškoćama opterećivalo državne organe i pravosuđe brojnim predmetima

Što se je dogodilo? Događanje kojem HNB nije smjela upravljati jer nije ovlaštena, propust djelovanja, nemogućnost saznanja, loš zakon ili kombinacija?
Čini se da je praksa zakonodavca državnim institucijama nejasno odrediti zadaće i omogućiti im da se proglase nenadležnim te da nisu bile u mogućnosti djelovati zbog tadašnjih saznanja i vjerovanja.
Sve to pod načelom slobode tržišta koja pravno nije dostatno određena posebice na ekonomskim slobodama građana pa nanosi štete građanima.
Iz svake složenosti događanja poput ovog mogu se svrstati dokazi i argumenti u najmanje dvije grupe za i protiv teze. No koja je teza sukladna pravnom sustavu?

1. Jesu li na reviziju i odlučivanje o djelovanju u zaštiti dužnika upravu HNB obvezivali slijedeće odredbe Zakona o hrvatskoj narodnoj banci,Narodne novine, 75/2008, 54/2013, 47/2020, Zadaci Hrvatske narodne banke, Članak 4. Hrvatska narodna banka je samostalna i neovisna u okviru Ustava i zakona u cjelokupnosti poslova iz svoje nadležnosti, što se osobito očituje u:…
• izdavanju i oduzimanju odnosno ukidanju odobrenja i suglasnosti te donošenju drugih rješenja u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija i poslovanje kreditnih unija, …..
• obavljanju supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija i poslovanje kreditnih unija,….?
Jesu li upravu obvezivali na djelovanje načela ustava, načela poštene trgovačke prakse i načela zaštite potrošača?
O tom potom jer su poznati nedostatci pravnog sustava, od autora zakona, zakonodavca, do sudova.
Je li neko postupanje institucije sukladno sa strukom upravljanja i organizacije u većini slučajeva je lako za zaključiti.

2. HNB je upozoravao o rizičnosti kredita u Švicarcima, no pitanje je koliko su do prvog upozorenja banke već odobrile kredita građanima?

3. Je li HNB kad je saznala o rizičnosti kredita započela reviziju ugovora o kreditima s valutnom klauzulom švicarcima, uvidjela propust regulacije u ugovorima banke i građana i:
– zahtijevala od banaka da dopune buduće ugovore,
– a da u pogledu već sklopljenih podnesu prijedlog dodatka ugovora dužnicima o tome kako će se rješavati financijski odnosi ako nastupi povećanje tečaja švicarskog franka te druge opcije?

Analiza ugovora o kreditu, posebno dijelova o rizicima koje bi trebao snositi dužnik- građanin ukazuje nedostatnosti regulacije u ugovoru i činjenicu da se rizici lociraju na teret dužnika.

Nastavak i nastavci afera
Tu je i priča o dozvoljenim i nedozvoljenim prekoračenjima tekućih računa koja je brzo nestala iz medija sredinom 2022. Mogu li nastati nedozvoljena prekoračenja računa građana osim da ih banke dozvole? Regulator nije reagirao na rizična zaduživanja i kad se pojavila teškoća nemogućnosti vraćanja duga, vlada je “intervenirala”  da se uvede otplata duga u ratama.
Očekuje se slijedeća afera.