Pravni organizacijski oblici, ovdje vlada, mogu ostvarivati svoju svrhu i zadaće u potpunosti, djelomično dobro i djelomično štetno.

Kad je obujam djelovanja vlade djelomično dobrog mali, a obujam djelomično štetnog ili ne činjenja veliki organizacijski oblik i dalje nosi naziv vlada jer je zakonom pravno određen, ali prema stručnim kriterijima to više nije vlada pa izostaje razvoj države.
Članovi vlade pretežito djeluju u preraspodjeli novaca, a nedostatno na razvoj države i u korist blagostanja građana (legalno) te na očuvanju vlasti, jačanju stranke, zadovoljavanja koristi pojedinaca i grupa i u korist blagostanja građana.

Tri su grupe sredstava za ocjenjivanje dužnosnika, njegova komunikacija s javnošću, zakoni i institucije za koje je odgovoran te ostvareni rezultati.

Kriteriji za ocjenjivanje kvalitete dužnosnika i vlade
Iz sadržaja i načina govora i tekstova dužnosnika mnogo se može zaključiti o njihovom moralu, vrednotama i prioritetima, znanju i stručnosti, razini sposobnosti za radnu ulogu koju obavljaju, o ljudskosti i konstruktivnosti spram zajednice i građana, o načinima i broju izbjegavanja odgovora te obmanjivanja.
Analiza obećanog i učinjenog, analiza ostvarivosti obećanog, analiza zahtjevnosti ciljeva također govore o kvaliteti dužnosnika.

Kriteriji za ocjenjivanje zakona
Zakoni sadržinom i formom iskazuju namjeru vladajućih bez obzira prikrivaju li slova zakona neka područja za” interpretaciju” namijenjena za izabrane pojedince.
Zajedničke i posebne svrhe zakona se ne navode ili se navode loše.
Dovoljno je vidjeti nisku razinu kvalitet jezika, broj nepotrebnih riječi (više desetaka postotaka), kvalitetu procedura koje su nehumane i stručno loše s nepotrebnim troškovima za proračun, te strukturu stručnog sustava kojeg zakon određuje i iz koje su izostavljeni važna sredstva zaštite građana i države u jednom dijelu te sredstva koja grade konkurentnost države. Uz to se nalaze i sredstva koja pogoduju određenim skupinama.
Sve to ukazuje da je riječ i o niskoj razini znanja i o odsustvu nastojanja da se država razvija.
Naime tako se stvaraju parazitske strukture i u javnom i u privatnom sektoru koje usporavaju razvoj države.

Prema zakonima i dokumentima odnosno svrsi, načelima, pravilima, standardima i sredstvima koja se u njima nalaze i za čiju korist postoje može se ocijeniti kome zakon koristi:
* domaćim, ili inozemnim akterima,
* pojedinim poduzetnicima, industriji,
* zaposlenicima javnog sektora,
* upravljačima u javnom sektoru, posebno onim u vrhu vlasti,
* raznim ciljnim grupama građana,
*….
Među sredstvima zakona nema usvojenih dobrih ustrojstvenih i administrativno izvedbenih rješenja – „kopiranih” kvalitetnih sredstava zakona iz demokratskih i razvijenih država.
Primjerice nije „kopiran” i to bez opravdanog razloga zakon o ovrhama iz Slovenije ili zakon o visokom obrazovanju Austrije ili zakon o vladi iako su naši zakoni o tim temama loši.

Kvaliteta dužnosnika i vlada se ocjenjuje i prema:
– onome što ne čine, a potrebno je i činiti (šutnji i ne djelovanju)
– aktivnostima, izvršenju projekata i zakona,
– kvaliteti objavljenih i neobjavljenih javnih politika
– zakonima i dokumentima,
– onome na što je inozemni akteri prisiljavaju ili ih prevare, – onome što vlada oteže kod donošenja zakona i donosi rupičaste zakone ili zakone koji samo djelomično ostvaruju svrhu,
– korištenju radnog vremena vlade u korist stranke, osobnih i neformalnih interesa te u korist građana,
– vrsti i strukturi odluka koje odobrava parlament i koje donosi vlada bez suglasnosti parlamenta,
– koliko od proračuna ide za hladni pogon javnog sektora (plaće, radna okolina, intelektualne usluge, narudžbe države za investicije u zajednička dobra,..)
-…

Pokazatelji rezultata rada dužnosnika i vlade
Pokazatelji koje obrađuje državna statistika kao neovisna institucija, govori o rezultatima rada vlade su loši za upravljanje državom. . Postoje neprecizni pokazatelje, loše izabrani pokazatelji, a mnogi važni nedostaju.
Dužnosnici ministarstva ne obavljaju potrebne analize provođenja javnih politika. Dio pokazatelja državne statistike pokazuju posljedice rada vlade pa su direktni dokazi tome.

Vlada često pokazatelje pogrešno tumači ili ih bez tumačenja iznosi kako bi ih prikazala kao uspjeh. Poznato je ustrajanje na malom broju nezaposlenih kao uspjehu vlade iako je mali broj posljedica velikog iseljavanja i nepotrebnog i pogrešno usmjerenog zapošljavanja u javnom sektoru. Da ne spominjimo tugu razdvojenih obitelji..
Ili prikazivanje pomoći EU kao razvojnih fondova. A riječ je pomoći država EU nama.

Ne zaboravimo da državna statistika izostavlja neke važne pokazatelje pogotovo one o stanju građana niti prati ustavne kategorije poput „dostojanstvenog dohotka”.U više navrata se iznose podatci da se ne bi vidjela užasna situacija.

O lošem upravljanju vlade više govori ono o čemu ne govore podatci primjerice o smanjenju državne imovine i imovine lokalnih zajednica koji još nisu popisane.
Također nema podataka o:
– bilanci stanja središnje državne i lokalne uprave,
– nastalim poreznim obvezama i stupnju njihove naplate te oprosta naplate,
– tome koliko je izgubljeno svih vrsta poreza i para poreza zbog odlazaka 350 tisuća građana, za koliko je manje uplata u mirovinske i zdravstvene fondove i za koliko su se zbog toga smanjili prihodi poduzetnika i zatim proračuna.

Što kažu dokumenti o ciljevima (javne politike, programi „strategije”)
Stručno određeni ciljevi države i institucija gotovo i da ne postoje. Iznose se „opći ciljevi” koji su zapravo ili zadaće vlade ili načela djelovanja javnih politika.
Primjerice stručno i društveno prihvatljivo je kao cilj navesti: „ Povećati medijan mirovina na 70% prosječne vrijednosti kupovne moći medijana plaća do 2028. godine.”
Neodređenost u iskazivanju o ciljevima ukazuje na upravljačku nesposobnost ili obmanu građana.
Među” ciljevima” nema zahtjevnih ciljeva razvoja što ukazuje na inferiornost vlade u znanju.
O najvećim teškoćama države i načinu njihova rješavanja se ne govori i ne piše.