Država je dio javnih poslova „prepustila” i prepušta privatnom sektoru na štetu građana-
Slučaj javnih bilježnika

Ustav ne određuje granice zadaća, države, privatnog sektora i građana
Posljedice toga su konstantne i brojne nepotrebna uzimanje resursa (prvenstveno novca i sati života) od građana za neke poduzetnike i za javni sektor.
Prepuštanje poslova javnim bilježnicima je učinjeno prema primjeru „demokratskih država” bez prikaza kalkulacije poslova i dokaza da je to jeftinije za građane.
Odmah da kažemo da je usluga javnih bilježnika mnogo skuplja nego da je ostala u javnom sektoru iz niza razloga: od novog prostora i opreme za urede, prevelikih plaća i dobiti niza vlasnika javnobilježničkih ureda, lošeg upravljanja poslovanjem. Istovremeno postoji višak zaposlenika u lokalnoj upravi. Poslovi javnog bilježnika su od ovjere potpisa do solemizacije ugovora.

Analiza administrativnih odnosa građana i države ukazuje na niski stupanj razvijenosti demokracije i slobodnog tržišta
Na slobodnom tržištu (a ono je uvjet demokratske države) mora postojati postoji sloboda građana u ovom slučaju sloboda izbora rada/kupovanja, želi li građanin odnose s državom urediti sam ili će platiti uslugu javnom bilježniku.

Država:
– ne smije siliti građana da plaća javnu uslugu.
– ne smije nekim poduzetnicima stvarati priliku za rad, a drugima ne.
– može procedure uređenja odnosa građana i države organizirati na način da oteža građanima život ili da ga olakša, da „javnu uslugu” učini nepotrebno skupom ili ne. Većinom to čini bez javno objavljenih kalkulacija, dakle preskupo.

Dakle, važno je da za „poslove” koje država nameće građanima građanin samostalno odlučuje želi li ih raditi sam ili kupiti uslugu. Izbor građana mora biti omogućen uvijek.
Važno je da upute za sve vrste rada detaljno i s primjerima budu na stranicama ministarstava i institucija. To su dva od kriterija za ocjenu je li riječ o demokratskoj državi ili ne.

Država (procesi javnih institucija) se mogu organizirati tako da budu u korist:
– građana, (ti procesi su izuzetno loše planirani u zakonima i aktima, a još se lošije izvršavaju),
– privilegiranih grupa iz države,
– privilegiranih iz inozemstva.

Primjerice država može sudjelovati s zakonima u izgradnji monopola za određene grupe struka putem cjenika javne usluge što ovdje čini, dakle uređuje državu suprotno načelima slobodnog tržišta. Ona može odrediti i maksimalnu cijenu pa prepustiti onima koje rade javnu uslugu snižavanje cijena. Naravno, za maksimalnu cijenu mora postojati javno objavljena kalkulacija da bi se moglo govoriti o demokratskoj državi.

Kako su organizirani poslovi „sadašnih javnih bilježnika” u demokraciji
Da je država organizirana u korist građana zakonsko uređenje javnih bilježnika bi izgledalo:
1. Odlazak javnom bilježniku bi bio temeljem slobodnog izbora građana, ne prisilan temeljem zakona.
2. Javni bilježnici bi slobodno određivali svoje cijene usluga.
3. Država bi omogućavala građanima da digitalnim potpisom ovjeravaju svoje dokumente iz privatnih prostora te iz javnih u općinama uz pomoć računalnog programa i jednostavnih uputa da svi građani koji imaju obrazovanje veće od osnovne škole mogu sami obaviti rad.
Ciljnim grupama građana službenici bi obavljali rad.
4. Država ima razne vrste ugovora i razne pravne dokumente za uređenje odnosa građana i državnih institucija koje su određene zakonom. Oni predstavljaju minimum sadržine za uređenje nekog odnosa i ne smiju se mijenjati niti pravna snaga njihovih odredbi umanjivati.
Svrha je povećati pravnu sigurnost građana, omogućiti im bogatiju poslovni život,e smanjiti troškove života građana i povećati konkurentnost poduzetnika.
Građani u dokumente upišu šifru ugovora i samo osnovne elemente ugovora.
5. Broj dokumenata koji uređuju odnose države i građana će biti upola manji.