A/ Ekonomske slobode i prava građana
Ekonomske slobode pripadaju u drugu generaciju ljudskih prava i povezana su sa gospodarskom i društvenu sigurnošću te su uvjet za zadovoljenje potreba ljudi. Dakle, dostojanstven dohodak i odsustvo brige od neimaštine.
Važne ekonomske slobode su pravo vlasništvo i pravo na rad. Iz njih proizilaze ostala ekonomska prava građana. Pravo osobnog vlasništvo je osnova građanskih država i zato one u ustavima štite pravo vlasništva. Iz prava vlasništva izvode se: ravnopravnost vlasničkih oblika, sloboda poduzetništva, sloboda trgovine i konkurencije, … Pravo na rad omogućava slobodu odabira zanimanja, bavljenja radom, pravo na zaposlenje i organiziranje rada, pravo na upravljanje radom i pravo na odlučivanje o rezultatima rada.
Prinudni rad je zabranjen. Rad omogućava pravo na zaradu ( materijalnu nadoknadu u slučaju privremene spriječenosti za rad, pravo na dnevni, nedjeljni i godišnji odmor, pravo na štrajk, pravo na zaštitu na radu, …).
Smanjuju li ekonomske slobode radnička prava ili ne ovisi o tome kakve je odnose regulirala država na tržišta rada i na tržištu roba i usluga.

Ekonomska sloboda ima najmanje deset koncepata koja imaju svoja načela i pravila:
sloboda poslovanja, sloboda trgovine, monetarna sloboda, sloboda od utjecaja države,
porezna sloboda, vlasnička prava, sloboda ulaganja, financijska sloboda, sloboda od korupcije, radna sloboda.

I Marx i Fridman (zagovaratelji različitih ideologija) su govorili da
su ekonomske slobode uvjet za političke slobode, postojanje demokracije

B/ Stanje države u 2023.
Pravni pojam „ekonomske slobode građana ” nije dostatno opisan u ustavu. Čak ni svrha države nije dostatno određena. Tako se ne zna koji su procesi države i prava građana pa postoji velika vjerojatnost njihova narušavanja pogrešno oblikovanim zakonima.
Ako ustav ne određuje ekonomske slobode građana država može uzimati novac, sate i rad od građana, može reducirati pravila slobodnog tržišta, može prisilom nepošteno preraspoređivati rad i novac.

Ekonomska sloboda bi trebala vrijediti za sve građane, a što može jamčiti samo pošteno i stručno zakonodavstvo i pravosuđe te saznanja i aktivnost građana o njihovim ekonomskim pravima.
Države koje nemaju neovisno i efikasno pravosuđe, ne mogu imati zadovoljavajući stupanj ekonomskih sloboda. Nažalost i građani nemaju saznanja o ekonomskim pravima i ne djeluju kao korektiv vlasti.

Za deset koncepata ekonomske slobode je izostala regulacija, nedostatna je i loša.
Za poreznu slobodu znamo da je loša. Za slobodu od korupcije priča se da je ogromna, a broj i kazne presuda to ne potvrđuju. O nekim konceptima ekonomskih sloboda se priča sporadično.

O slobodi od utjecaja države se govori malo iako je ta društvena teškoća među najvećim.
Sloboda od utjecaja države znači da država dopušta građanima maksimalno pravo izbora bez suvišnih prepreka i prisila. Vlada mora štititi prava, ne ih davati.
U dijelu C/ ćemo obraditi narušavanje samo manjeg dijela ekonomskih sloboda građana.

Kriteriji za određivanje ugroženosti ekonomskih sloboda građana i i određenje karaktera državnog uređenja (između demokracije i totalitarizma)

Razmatramo dva kriterija uređenja odnosa pravnih subjekata i građana.
1. Pogodovanje države nekima da povećaju bogatstvo
– Zašto država nekim poduzetnicima i građanima omogućava prilike za rad, a drugima ne?
(bankama, građane se sili da imaju račune u bankama, da uzimaju odvjetničke usluge,…)
– Zašto država nekima omogućava povećanje tržišne moći gotovo do monopola (stanice za tehnički pregled, frekvencija tehničkih pregleda,…)?
– Zašto država za naknade poduzetnika kod kojih građani prisilom moraju kupovati usluge nije objavila e-javne kalkulacije njihovih troškova i određene dozvoljene dobiti?
Određivanja cijena usluga poduzetnika i nekih zanimanja (odvjetnika,.geometra…) na koje država sili građane da kupuju njihovu uslugu je loše. Te cijene su velike u odnosu na dohotke građana pa se postavlja pitanje pravne zaštite građana, a pravna pomoć države građanima ima lošu i tešku proceduru.
2. Jesu li ovo primjeri nepotrebne prisile građana da plaćaju ili redovna regulativna sredstva demokratske države?
– Mora li porez na motorna vozila građanin plaćati preko stanica za tehnički pregled koji to naplaćuje višestruko od naknade banke za platni promet, umjesto da plaćanje obavi građanin?
– Mora li građanin poslove s zemljišnikom obavljati preko odvjetnika ili bilježnika? (od 2023.)
– Mora li građanin imati bankovni račun u bankama? Zašto mora imati i tekući i žiro račun kad stupanj razvoja „digitalizacije” već desetljećima omogućava postojanje samo jednog računa?
– Mora li građanin kupovati uslugu geometra?
– Građanin mora neke sudske naknade plaćati unaprijed, a onda presude čekati godinama. To povećava cijenu javne usluge i šteti građanima. Ističemo da postoji velik dio sudskih postupaka koji se vode zbog loših zakona. Dakle građanin mora plaćati za pogreške države?

C/ Procesi uništavanja ekonomskih sloboda građana
Prvo načelo ekonomskih sloboda je „ Država smije od građana tražiti samo onaj novac i rad koji je neophodno potreban za rad države.”
Drugo načelo je „ Država mora s novcem građana postupati izuzetnom pažnjom dobrog gospodara i redovito podnositi izvješća o tome.”
Treće, „U ekonomski slobodnoj državi državne institucije moraju biti pomoć u ostvarivanju izbora građana, a ne prepreka. Opravdane prepreke mogu biti samo one sa svrhom očuvanja ekonomskih i drugih sloboda.
Država mora štititi ekonomska i druga prava građana na način da određuje načela i pravila odnosa ponašanja i djelovanja njenih pravnih subjekata te privatnog sektora posebno štititi potrošače i najslabije.

Država narušava i uništava ekonomske slobode građana brojnim načinima, navedimo neke:
– ne djelovanjem,
– lošim djelovanjem, posebno kašnjenje u djelovanju,
– rasipa sredstva proračuna pa ima nedovoljno novca za javne usluge,
– troši novac protivno prioritetima, i na luksuz,
– nametanjem građanima i poduzetnicima nepotrebnu regulaciju,
– pogrešno regulirajući društvene odnose lošim zakonima i aktima, posebno nedovoljnim objašnjavanjem svrhe institucija, lošim konceptima ustrojstva institucija javnog sektora, izostavljanjem odgovornosti institucija i upravljača u javnom sektoru.
Nije određen grubi nemar i nemar sudaca i sankcije za to.
– preskupo naplaćuje javne usluge i naplaćuje javne usluge koje ne bi smjela,
– privilegira ciljne grupe građana,
– privilegira pojedine poduzetnike iz privatnog sektora te upravljače iz javnih poduzeća,
– neopravdano visokim porezima i pogrešnom strukturom poreza u kojoj prevladava porez na potrošnju,
-…

Ne činjenje institucija kao sredstvo otimanja novca i resursa građana
Ne postoji javna politika povećanje kvalitete javne usluge i standardi kvalitete u uputama službenicima i namještenicima za rad.
Pogledajmo godinu kad je donesen zakon o zaštiti potrošača i vidjet ćemo koliko je kasnio i pogledajmo koliko on zaista štiti potrošače. Loše je reguliran raskid ugovornog odnosa građana i poduzetnika i to na štetu građana.

Izostanak djelovanja države u korist građana otežava život građanima
Veza matičnih podataka građana koja se vodi u MUP mogla je biti povezana prije više od desetak godina s ostalim evidencijama građana, a nije. Tad bi se mijenjali jedanput uneseni podatci u svim bazama podataka. Od kad je uvedena ta mogućnost, ona rijetko gdje funkcionira.
Još uvijek postoje taksene marke koje su morale biti ukinute početkom devedesetih.

Građanima država nameće nepotrebnu i pogrešnu regulaciju, regulaciju s nepotrebno strogim pravilima, te nedovoljnu regulaciju
Zakon određuje da odvjetnici naplaćuju svoju naknadu prema broju ročišta umjesto po vrsti predmeta. Oni su u prilici da svojim greškama i propustom upozoravanja suda da radi greške povećavaju sebi prihod.
Znači zakonodavac stimulira nastajanje grešaka odvjetnika, sprječava moguću kontrolu suda od odvjetnika te povećava troškove proračuna i građana, a sve to uz nedostatno određene sankcije za sud i odvjetnike. Primjerice zakon ne regulira grubi nema suda i odvjetnika To su temeljni razlozi zašto parnice traju predugo. Država zbog toga ima prevelike troškove za plaće sudaca koji rade nepotrebno.

Dio zakona o HRT koji sili građana da plaćaju HRT direktno umjesto putem poreza, a što nepotrebno opterećuje građane dodatnim troškovima rada i troškova plaćanja pa država ima nepotreban trošak preko 100 milijuna kuna svake godine.

Primjer rokova odlaska na tehnički pregled koji je mnogo učestaliji nego je potrebno.
Vidi pravila Njemačke.

Primjerice zašto ovlašteni servisi ne mogu potvrđivati ispravnost vozila kad mogu dobiti ovlasti rada samo ako zadovoljavaju sve tehničke uvjete.
Zašto država želi dvostruko kontrolirati vozila, a ne primjerice kvalitetu rada liječnika, bez obzira iz liječničke i privatne prakse, koji su rizičniji za zdravstvenu sigurnost građana.

Institucije vlati i pravni subjekti javnog sektora prisilno preraspodjeljuju novac i ostale resurse građana u tuđu korist
Jesu li nepotrebna oduzimanja novca, vremena i energije za rad građanima u poslovima s javnim sektorom dozvoljeni, zašto i u kojoj mjeri? Nisu.
Zašto se onda mora dva puta dolaziti za zamjenu osobne karte i čekati na šalteru kod je dovoljan jedan dolazak?

Vlast ne smije poklanjati novčana i materijalna sredstva i prava privilegiranima, osim slabima i ranjivima.
Kod nas je velik broj privilegiranih građana zbog koji vlast preraspoređuje novac od siromašnih k privilegiranima. Pogledajte strukturu vrsta mirovina te koliko je novaca stvarno uplaćeno za pojedine vrte mirovina, te koliko se novca uzima od redovnih umirovljenika za privilegirane.

Vlast izbjegava ustrojstveno urediti odgovornost za uspješnost u javnom sektoru
– Vlast mora urediti odnose plaća uprave, visokih upravljačkih mjesta institucijama i poduzećima javnog sektora tako da oni ovise o rezultatima njihovih organizacija posebice troškova plaća uprava i administracije te u odnosu na standarde učinkovitosti i rezultate. Tu se odvija prisilna nepotrebna preraspodjela koja smanjuje životni standard građana, a nekima omogućava visoke dohotke.
– Vlast mora odrediti razinu kvalitete prostora, opreme i sredstava transporta za državnu i lokalnu upravu te institucija koja ne bi smjela biti veća od prosječnog stanja tih elemenata poslovanja i života poduzetnika i građana.

Koliko smo daleko od demokratske države i postizanja ekonomskih sloboda posebno slobode od utjecaja države najbolje govori odsustva temeljna dva načela o kvalitetnom upravljanju državom u regulaciji i praksi.
Prethodni društveni sustav je propao i zbog vanjskih utjecaja, ali i zbog nepoštivanja načela upravljanja državom