(Kakva je njegova sposobnost upravljanja državom?)
Jedan od modela logičkog zaključivanje je: Jedan brojčani pokazatelj u jednim okolnostima ukazuje na jedan zaključak, a isti brojčani pokazatelj u drugim okolnostima na drugi zaključak.

1. „Najmanji broj nezaposlenih” u 2023. je neuspjeh, a ne uspjeh iz više razloga.
Ako se pokazatelj neuspjeha javnih politika doživljava u vlasti kao uspjeh to je izuzetno rizično za građane jer ukazuje u najboljem slučaju na vlast koja ne razumije što se događa pa ih čeka loš život u budućnosti.
Prvo, na broj nezaposlenih je utjecao broj od više stotina tisuća iseljenih građana, a što je smanjilo uplate poreza u proračun i mirovinski i zdravstveni fond za više milijardi kuna svake godine.
Drugo, broj nezaposlenih je posljedica nepotrebnog i pogrešnog zapošljavanja u vlasti i javnom sektoru. Previše je zaposleno ljudi u upravljanju i administraciji, a premalo dijelu direktnih usluga posebno u zdravstvu i socijalnoj skrbi.
Tu su i loša statistička metoda koja ne odražava stvarno stanje nezaposlenosti, zatim teškoća nedovoljnog prirasta stanovništva, ranijeg umiranja, ….
Interesantno je da je izostala emotivna reakcija i isprika vlasti obiteljima iseljenih na njihovoj obiteljskoj tuzi.

Vlada piše zakone i pravila i time prema riječima članova vlade „određuju okvir zbivanja u društvu” pa je onda sasvim jasno da su loše posljedice koje snose građani uzrokovane lošim zakonima i lošim radom vlade i javnog sektora.

2. Rupe u razumijevanju i nerazumijevanje vlade o okolnostima razdoblja u kojem živimo
Zašto nitko ne upozori predsjednika vlade na njegovo loše zaključivanje s kojim neuspjeh obrazlaže kao uspjeh? Predsjednik vlade ne bi smio griješiti pri jednostavnim zaključivanjima poput razumijevanja značenja jednog pokazatelja, ovdje broja nezaposlenih, povezujući ga sa pokazateljevim neposrednim kontekstom. Velik je rizik, da ako se pogrešno zaključi pri jednostavnim povezivanjima elemenata društvenih događanja, da će se griješiti i pri zaključivanju o složenim događanjima. Tad vlast neće moći vidjeti ni prilike ni sredstva za rješavanje teškoća pa će to izazvati štetne posljedice na život građana jer će izostati korektivne akcije vlade ili zamjena sredstava javnih politika novim potrebnim. Zbog toga sve više zaostajemo za razvijenim državama i sve više siromašimo.
Zašto nitko ne upozori predsjednika vlade da mora učiti i uvježbavati se u područjima upravljanja državom koja su mu nedovoljno poznata i u kojima često griješi u zaključivanju i ocjenjivanju?Zašto ga nitko ne upozori da mora dokazivati svoje zaključke i ocjene?

Hvaljenje neuspjehom ukazuje na intelektualnu dezorijentaciju. Time predsjednik vlade ruši njegov ugled, ali i ugled RH pa bi ga trebalo upozoriti da ne zaključuje pogrešno.

3. Govor g. predsjednika vlade o broju nezaposlenih istovremeno ukazuje i o lošem upravljanju državom
Predsjednik vlade A. Plenković je na sjednici 2022. rekao da vjeruje da ćemo za nekoliko dana doći ispod 100.000 nezaposlenih te da mora priznati da se ne sjeća kad je to bilo zadnji put. Iznio je jednu činjenicu.
Pretpostavimo je je broj istinit, premda je poznato da anketna metoda određenja nezaposlenosti ne odgovara pojavnosti u društvu, a i statistička metoda određenja nezaposlenih nije pouzdana te da ona ne obuhvaća sve nezaposlene te da je stvaran broj nezaposlenih veći. A još manji broj onih koji primaju naknadu za nezaposlene.
Pripisuje li vlada/predsjednik iznoseći taj broj sebi kao zaslugu i uspjeh za „malu” stopu nezaposlenosti i ima li opravdanih razloga za to?
Znaju li oni da je nužno u analizi o jednom statističkom pokazatelju države promotriti više procesa koji utječu na taj pokazatelj? Znaju li oni da je nepotpuna analiza pokazatelja sredstvo obmanjivanja građana ili neznanje?
Čak i ako su oba odgovora – potvrdna ili negativna postavlja se pitanje njihove sposobnosti upravljanja državom, a što potvrđuje izostanak potrebnih sredstava za razvoj države.

4. Detaljnije o procesima koji smanjuju broj zaposlenih
Pogledajmo činjenice o procesima koji smanjuju broj nezaposlenih, a niti jedna nije utemeljena na konstruktivnim javnim politikama vlade za povećanje dobrobiti građana.
1. Od osamostaljenja broj stanovnika se smanjio za milijun, pa se je smanjio i radni kontingent.
2. Oko tristo pedeset tisuća građana se iselilo u zadnjih desetak godina.
3. Nepotrebno zapošljavanje u javnom sektoru za više desetaka tisuća radnih mjesta na teret privrede i javnog standarda građana djelomično su uzrokovale male mirovine, niske plaće dijela javnog sektora, ugroženo zdravstvo, smanjenja konkurentnosti i razvojnog potencijala poduzetnika.

Dobar i spontan tržišni proces je uključivanje građana u turizam malih usluga (do 30-tak ležaja) i najmovima nekretnina te potražnjom za uslugama u vezi toga.

Posljedice prva tri procesa su:
* Privreda (koju guši porezna i administrativna presija, ne činjenje vlade u zaštiti potrošača i poduzetnika, siromašna kupovna moć dijela građana, ekonomika malog obujma, inozemni utjecaji vlada i drugih aktera) prisiljena je „uvoziti” zaposlenike i tako rušiti svoju konkurentnost te utjecati na rast cijena.
* Građani trpe nedostatak usluga i veće cijene usluga i privatnog i javnog sektora.
* Proračun trpi velike gubitke.
Primjerice da je od 350 000 otišlih, 250 000 tisuća ostalo i bilo prihodovno sposobno s prosječnom neto plaćom od 6000 HRK:
– Doprinosi iz jedne plaće bi bili 2000 HRK, a gubitak proračuna s te osnove 500 milijuna kuna godišnje.
– Da od 6000 HRK 5000 HRK svakog od 250 000 prihodovno sposobnih građana ide u potrošnju, pa proračun gubi s osnova PDV-a 1, 25 milijardi HRK godišnje.
* Minimalni višak zaposlenih u javnom sektoru je 50.000 puta 100.000 (trošak plaće i radnog mjesta godišnje), a to je 5 milijardi HRK godišnje.
Dakle, ukupno minimalno je riječ o oko sedam milijardi kuna gubitaka proračuna i nepotrebnog trošenja novca poreznih obveznika svake godine.

5. Loše objavljene javne politike, neobjavljene koje se provode i neartikulirane
Razumjeli li predsjednik vlade metodu upravljanja javnim politikama, što znači koja činjenica ili statistički pokazatelj i kakav utjecaj činjenica/pokazatelj imaju na javne politike i dobrobit građana? Kakve suradnike ima: razumiju li oni to, ne žele mu reći ili …?

Odgovor je jednostavan i nalazi se u analizi ciljeva i sredstava javnih politika. I to;
– onih koje su objavljene i koje su loše, (porezna, zdravstva, školstva i ……)
– onima koji nisu objavljenje, a provode se na štetu države (javna politika zaduživanja i ulaganja od zaduživanja, upravljanja imovinom,….)
– te onih o kojima vlada ne misli i ne djeluje, a potrebne su ( primjerice kako nadoknaditi konkurentnost malog i siromašnog tržišta, kako povećati prosječnu mirovinu na sedamdesetak posto prosječne plaće i mnoge druge).
Vlada vrlo loše upravlja javnim politikama. Vidi pokazatelje GCI, posebno dvije grupe pokazatelja: učinkovitost javnog sektora i usmjerenje vlade k budućnosti. Oba pokazatelja su iza stotog mjesta na rang listi država.

6. Jedan od više sklopova državnih teškoća koje degradiraju građane i državu i uzrokuju milijardske štete društvu
Javne objavljene politike su loše, a dio je javnih politika i njihovih područja neosmišljen, posebice što se tiče slijedećeg sklopa državnih teškoća: – broj zaposlenih – broj nezaposlenih – radni kontingent – broj poreznih obveznika od redovnih prihoda, – prevelik broj zaposlenih u javnom sektoru u odnosu na broj zaposlenih u privatnom sektoru, – prevelik broj upravljača i administrativaca u odnosu na zaposlenike koji daju usluge građanima u javnom sektoru.

Sadržina javnih politika, zakoni i ne činjenje vlasti ukazuju da ne postoji namjera da se:
– započne povećavati realni prihod građana, posebice mirovina te
– poboljšaju javne usluge i njihov obim.
Kao da se ne vjeruje da je to moguće znatno povećanje bogatstva građana, a što je teško vjerovati obzirom na mnoštvo ciljeva i sredstava koji se nalaze u zakonima razvijenih država i koriste se.

Bez artikulacije javnih politika, koja je nemoguće ostvariti bez kvalitetnih
zakonom obvezujućih metoda potrebnih za rješavanje spomenutog sklopa
državnih teškoća,  slijedi ubrzanje smanjivanja privatnog i javnog standarda
za većinu građana.