Rast cijena je različit za razne vrste proizvoda i usluga, ima različite grupe uzroka i razloga u različitim državama.

Povećan obujam novca u opticaju je samo jedan od uzroka. Države EU su izdavale mnogo novaca proteklih godina i znale su da će višak novca izazvati inflaciju. Dakle namjerno su odlučili povećati cijene i osiromašiti dio građana.
U razdoblju propadanja sustava kvazi demokracije i s primjesom covida postojala su mnoga druga rješenja da se spriječi povećanje nezaposlenosti i osiromašenje od „štampanja” novca, a nisu korištena.

Inflacija je sredstvo režima koje za uzima novaca od većine građana, ali posebno od ljudi koji ga imaju malo i koji ga imaju dosta, a nisu snalažljivi u upravljanju imovinom radi zaštite imovine.
Naravno, insajderske informacije o svrsi i nastupu „štampanja” omogućavaju bogaćenje onima iz i uz vlast.
Rast cijena više siromaši siromašne građane od bogatijih. On više siromaši i siromašne države poput RH u kojima zbog toga pada javni standard, propada zdravstvo, smanjuje se kupovna moć ,… .

Naša vlast koristi izraz „uvezena inflacija” pokušavajući otkloniti sa sebe odgovornost za povećanje cijena što je naravno nemoguće jer vlast oblikuje zakone i javni sektor koji jako utječe na konkurentnost poduzetnika i građana ovdje ju smanjujući, a povećavajući cijene.

Javila se nova pomodne glupost u nekih koji nose titulu znanstvenika „povećanje cijene zbog pohlepe poduzetnika”.Ako tržište pretpostavlja slobodu poduzetnika da određuje cijenu svojih proizvoda, a na nju utječe konkurencija onda pohlepa nije moguća, osim u slučaju monopola ili loše regulacije zakona ili interventnih i loših sredstava države za regulaciju rada poduzetnika. Trgovačka i praksa novčarskih institucija je poznata i ona počiva na „trikovima” koji su uvijek u njihovu korist, a na štetu građana. Zasigurno ne može biti riječ o pohlepi u sustavu tržišta. No pitanje je je li ovo što imamo tržište?

Razmotrimo samo tri grupe uzroka i razloga rasta cijena.
1. U rastu cijena i padu životnog i javnog standarda u RH primarne su subjektivne teškoće koji izazivaju vlasti: preveliki porezi, loše upravljanje javnim sektorom od imovine do nepotrebnih troškova, korupcija, omogućavanje privilegija inozemnim utjecajima i povlaštenim domaćima, slabo djelovanje monetarne vlasti,…

2. Druga grupa razloga i uzroka nalazi se niskom stupnju konkurentnosti javnog sektora koji opterećuje poduzetnike i građane nepotrebnim troškovima. Građanima smanjuje životni i javni standard, a poduzetnicima oduzima novac za razvoj, smanjuje im obujam prodaje na domaćem tržištu, smanjuje im dobit, a onima koji rade u nisko profitnim industrijama čak uzima novac od obrtnih sredstava. Jedini izlaz koji domaći poduzetnici imaju je dizanje cijena.
Inozemni poduzetnici naravno dok ima potražnja to dopušta priklanjaju se povećanim cijenama jer zašto bi imali manju dobit kad ne moraju, pogotovo u uvjetima male domaće ponude.

3. Tek onda dolaze „razlozi koji izviru iz uvoza”. Taj negativni utjecaj na povećanje cijena je mnogo veći od potrebnog i to zbog loših javnih politika vlasti koja nije stvarala mehanizme zaštite od samodostatnosti proizvodnje barem za veći dio potražnje energije i hrane, te dijela industrijske proizvodnje. Onemogućavanje nabave roba i usluga je i povećanje njihovih cijena je sredstvo ratovanja protiv građana i država.

Za rješavanje sve tri grupe teškoća potrebna je znatno kvalitetnija
regulacija i privatnog i javnog sektora, a sadašnja je na razini jedan do dva
od pet mogućih. Na zaboravimo štete koje ragulacija čini građanima.