Rješenje u kvazi demokraciji

Građanin mora katastru podnijeti pisani zahtjev za dodjelu kućnog broja, platiti oko pet eura naknade pa će dobiti rješenje putem pošte nakon više dana.
Učinci postupka katastra su: građanin mora platiti oko 5 eura direktno, troši vrijeme, troši resurse za dolazak do katastra ili novac za poštu, troši indirektno putem poreza za troškove katastra, poštarine. Građanu se uzima nepotrebno novac za financiranje kvazi vlasti i strukture koje ju održava, a građanu se umanjuje ekonomska sloboda i dobiva lošu kvalitetu javnih usluga. Nepotreban trošak usluga javnog sektora smanjuje imovinu građana i kvalitetu javne usluge druge djelatnosti, primjerice zdravstva. A katastar ima nepotrebne troškove poštarine i arhiviranja.

Rješenje u demokratskim državama nižeg stupnja organizacijskog razvoja

U demokratskim državama katastar na katastarskoj mapi za kuće i u bazi kuća po poštanskim mjestima, česticama i adresama upisuje broj kuće, a građanin ga vidi on line ili telefonom ili eporukom saznaje podatak bez naknade.

Razlike koncepta robovlasništva i kvazi demokracije

Mudri robovlasnik je roba štitio i osiguravao mu režim života da bi rob mogao što više stvarati za robovlasnika, na način da je robu ostavljao jednako ili nešto više od minimuma potrebnog za život i rad. Iracionalni robovlasnik je roba kažnjavao fizički, čak i do smrti, emotivno mučio, omogućavao mu je da preživi čak i razbolijevao ga.

Robovlasnik, s aspekta ekonomije (mišljenja o resursima), je robu oduzimao:
– velik dio onoga što je rob stvarao – resurse, velik dio vremena života, onemogućavao mu stjecanje znanja. To čine i kvazidemokracija putem zakona i nedjelovanja u korist građana.

Zaključak

Među nedemokracije se ubrajaju i kvazi demokracije. To su države upravljane i organizirane od kvazi elita (samoproglašena) koje se deklarativno i formalno pravno izjašnjavaju za demokraciju, ali koji djeluju protivno koristima građana, stvarajući parazitske i destruktivne institucije u koje zapošljavanju pristalice. To se financira zaduživanjem i smanjujući mirovine, zdravstvene i obrazovne javne standarde te životne zaštite uključujući i loše pravosuđe. Dešava se degradacija građana što se tiče ljudskih prava i ekonomskih sloboda, iseljavanje, povećan je broj teških bolesti, ranija smrtnost, produbljuje se razvojni jaz.

Brojne procedure institucija javnog sektora reguliraju odnos građana i «države» prema zakonima i njihovim aktima. Procedure nisu oblikovane u korist građana već prema koristima kvazi elite koje «organiziraju» «državu».

Procedure uzimaju građanima novac i resurse, siromaše ih, oduzimaju im vrijeme za kvalitetniji život. Riječ je o za života građana mjesecima i godinama građana provedenih u nepotrebnim susretima s «birokracijom» te godišnjim plaćama nepotrebno utrošenim za dozvole, dokumente, sudske postupke,…

Ako je kvazi elita neke države moralno i znanjem inferiornija u odnosu na elite i kvazi elite u drugim državama veći broj građana će biti siromašniji i bolesniji, a iseljavanje će biti trajno.