​Države koje nemaju demokratske odnose između poslovnih subjekata i pitanja
Pravila u zakonima su stvorili utjecajni ljudi. Dio pravila u zakonima nije stvoren po demokratskim načelima jer sva demokratska načela nisu zapisana u ustavima, pogotovo demokratska načela privrednih odnosa. Pravila u zakonima ne razrađuju ni demokratsko načelo „Svim građanima mora biti bolje.” što je svrha države, niti načelo „Vlast mora izvrsno upravljati i koristiti javne resurse.” što je uvjet razvoja države, a niti u potpunosti određuju pravila za načela poštenja i pravednosti u odnosima poslovnih subjekata. To je vidljivo u regulaciji banaka koje država favorizira u odnosu na poslovne subjekte.

* Kako je moguće da su državne statistike tako zaostale i ne prate odgovarajuće pokazatelje učinka upravljanja vlasti?
* Zašto se održava sustav zakonskih pravila i pravila upravljanja državom koja pogoduju nekima i stvara nejednakost?
* Kako je moguće da se uz veliki tehnički i tehnološki napredak u posljednjih pedeset godina bogatstvo države i većine građana povećava sporo, a nejednakost raste, dapače u nekim državama građani siromaše?

Glupost o društvenoj teškoći i rješenje
Javna i glupa tvrdnja je: Porezom treba smanjivati nejednakost.

Zašto bi zakoni države prvo omogućavali stvaranje nejednakost i njeno povećanje te kasnije država imala nepotrebne troškove za otklanjanje nejednakosti troškovima prikupljanja poreza i distribucije pomoć te drugim.

Nejednakost u imovini građana iz osobnih razloga nastaje zbog niza razloga: od osobnog stila kupovanja, preko promišljenih kalkuliranja i ocjene pojedinih transakcija, sati rada radnog tjedna na poslu, u kućanstvu, na sivom tržištu, usvojenog i primijenjenog znanja i vještina, poduzetničkih aktivnosti, omjera posvećivanja porodičnom životu i stjecanju prihoda, hobijima, troškovima poroka,….

Nejednakost građana iz zakonskih razloga lošeg upravljanja državom nastaje također iz niza razloga: lošeg poreznog sustava, skupih usluga države, nepotrebnih naplata od države, stimulacijom jednih na teret drugih građana, prevelikim plaćama za neke uloge u javnom sektoru u odnosu na privatni,….

Država može djelatnost privređivanja (zakone) oblikovati tako da spriječi nastajanje nejednakosti u tijeku samog privređivanja tj . da se gotovo spriječe sredstva koja nejednakost stvaraju.

„Ovakav sustav pravila u zakonima i provođenju javnih politika postoji da bi novac za poduzetnike i građane bio jeftiniji.” tumače režimi. No, to je neistina.
Banke ostvaruju kontinuirano velike dobiti koju plaćaju klijenti banaka, nalaze se na najboljim lokacijama, imaju skupo uređene prostore i ogromne plaće spram svojih klijenata, a sve to temeljem skupih usluga i niskih kamata klijentima, zaduživanja od države, poreznog sustava, sustava računovodstva banaka,….

Nejednakosti u odnosima države prema pravnim subjektima poslovanja poduzetnicima i bankama
Pojam „bankarska industrija” ima za svrhu da prikrije razliku u regulaciji poduzetnika i banaka koje je u korist banaka. S jedne strane postoji zajednički naziv- pojam industrije, a s druge zasebni zakon za banke koji su poduzetnici kao i svi ostali. I novac je roba.
Banke su posrednici pa zarađuju na distribuciji novca građana i poduzeća koje je i osom privatnog vlasništva i državno javno dobro. Pretežito zarađuju na tuđoj imovini, na obavezi građana da plaća primaju na račun banke, zakonom dozvoljenim „povećanjima plasmana” te zaduživanju države.
Za te vrste prava banke ne plaćaju naknade proračunu?

Država zakonima poduzetnicima nameće raznovrsne i obimne kontrole, a prema bankama mnogo manju. Usporedi uvjete za otvaranje restorana i mehanizme kontrole banaka za poštenu isplatu kamata štedišama.
Dijelu poduzetnika ne omogućava jeftino poslovanje, a drugima omogućava, primjerice nema PDV-a na usluge banaka.

Bankama se omogućava monopol na prihod, a drugima ne, primjerice obvezivanja građana i poduzeća da imaju račune u bankama. Više od dva desetljeća brojne banke nisu naplaćivale postojanje računa građana, a onda su započele. Kako su moguće dvije ekstremno različite poslovne situacije, a uz ista slova zakona?

Nejednakost organizacijske razvijenosti sustava novca državnih institucija i privatnih institucija- banaka pri čemu su potonje razvijenije, a potonje inferiornije.

I to od počevši od parlamenta koji ne odobrava javnu politiku financiranja tekuće imovine države, do centralne banke i drugih institucija.

Je li sustav regulacije banaka – pošten?

Pitanje je na čemu (kojem konceptu) se temelji sustav pravila banaka?

A)
1- na kamati (sumnjivo matematički određena pravna kategorija koja ne vodi računa o subjektima koji odlučuju obzirom na rizik poslovanja i riziku plasmana novca ili
2- naknadi koje bi građani platili bankama za upravljanjem novcem građana štediša ovisno o uspjehu banke te podjeli dobiti banaka

B)
„Tko treba snositi rizike, kako i koliko u poslovanju banaka?” Naravno banke. Ali kako i koliko?

U sadašnjem sustavu sav rizik poslovanja prebacuje se na teret štediša, a dobit u korist banaka i to zato jer se zakoni o tome ne izjašnjavaju.

Pravno u potpunosti određen i demokratski pravedan mehanizam raspodjele novca, prihoda i gubitka između štediša, poduzetnika, države i banaka bi trebao biti povezan s vlasništvom nad novcem i rizicima.

Zaključak
Sve ukazuje da država bankarski sektor ne usmjerava prema načelima demokracije, poštenja, pravednosti, jednakosti u položajima na „tržištu”. Od pravila zakona do afera koje završavaju na sudovima.

Stoga je potrebna nova regulacija banaka i stvaranje drugačije organizacije javnog sektora u vezi poslovanja novcem koja će dijelom spriječiti nastajanje nejednakosti i ubrzati razvoj države.