„Sustav plaća i nagrađivanja” je sredstvo za samouništenje javne i lokalne uprave i sprječavanje razvoja¹

SAMO UNIŠTENJE JAVNOG SEKTORA UNIŠTAVA PRIVATNI SEKTOR I DRŽAVU
Brojna su sredstva samo uništavanja javnog sektora koja ujedno uništavaju privatni sektor i državu. Osim korupcije i kriminala (otkrivenog i neotkrivenog) tu su organizacijske destrukcije (nerad, rad manje učinkovit od tržišnih standarda rada, rad nekvalitetniji od tržišnih standarda rada, štetni rad, glupav rad) te destrukcije koja uzrokuju pravila pogodovanja zaposlenicima posebno pravila o plaćama i nagrađivanju.²

1. Visina plaća načelnika uprave u Gradu Zagrebu je bila po zakonu. Je li i nemoralna, nepoštena, nepotrebna, nestručno određena te po proračun i razvoj grada štetna?
Pred ljeto 2021. mediji su objavili da jedan načelnik uprave Grada Zagreba ima mjesečno neto plaću veću od 30.000 kuna. On je izjavio da je sve po zakonu. A zapravo je po kolektivnom ugovoru za koji je upitno je li ustavan.

Sadašnje svrhe zakona i kolektivnog ugovora o plaćama zaposlenika u javnom sektoru su upitne.
* Moraju li plaće i ukupna primanja zaposlenika u javnom sektoru biti jednaka, veća ili manja od primanja u privatnom sektoru obzirom da javni sektor određuje monopolne cijene javnih usluga i poreze te privilegije zaposlenika?
* Kojim će se elementima regulacije ispravno određivati visina plaća i primanja? Ako ustav određuje slobodno tržište zašto ne postoje mogućnost da građani predlože manju visinu plaća ili veći obujam rada, da se zaposle umjesto onih zaposlenika koji to ne mogu ponuditi ili ostvarivati te tako kontroliraju realnu visinu plaću u javnom sektoru?
* Ima li načelnik uprave opravdano ili neopravdanu veliku plaću obzirom na njegove zadaće i ovlasti, rezultate njegova rada te na stanje na tržištu plaća? Ne, visinu njegove plaće određuje „papir” koji nikako nije povezan s radom i tržištem niti rezultatima znanosti? Dakle, postojeći način određenja plaće nije povezan s razvojem i poslovnim upravljanjem gradom.

2. Vrednote u javnom sektoru – skromnost, „normalnost” ili rastrošnost
*Je li veličina flote vozila i njihova klasa koju su koristili čelnici grada za razdoblja gradonačelnika Bandića bila sukladna Ustavu Republike Hrvatske, vrednotama kršćanstva i morala ili je to flota vozila za razdoblja gradonačelnika Tomaševića?
Pritom ne zaboravimo da su dječje bolnice loše, da nema dovoljno novaca za socijalnu skrb, niti da HZZO plaća sve potrebne lijekove građanima, …..
* Kako je moguće da tako različite pojavnosti flota vozila grada mogu biti u istom pravnom sustavu? Ili pravni sustav nije dovršen i ima mnogo područja za regulirati pa su moguće ekstremne pojavnosti uređenja pravnih odnosa za različitih vlasti?

Dakle, može biti riječ o neprovođenju pravnog sustava ili o tome da je pravni sustav loš i dozvoljava djelovanje gradskih čelnika protiv interesa građana!

3. Koncept sustav plaća i nagrađivanja jako utječe na razvoj ili uništavanje grada, blagostanje građana
Koncept sustava plaća može ubrzavati i poboljšavati razvoj i rast organizacije, ali i usporavati razvoj i destruirati organizaciju.

Ukazuje se na tri različita koncepta:
* koncept povezan s rezultatima rada, pojedince se nagrađuje i kažnjava
* koncept u kojem djeluju formalni (planski) uvjeti: stupanj obrazovanja, godine staža, planirane zadaće zaposlenika koje se često ne rade ili rade loše te subjektivna ocjena nadređenih o radu zaposlenika,
*koncept u kojem organizacija ima plaće bez nagrađivanja i kazni uz kontrolu učinkovitosti i kvalitete. Tad su plaće odgovarajuće visine, a zaposlenik koji ponavljano (dva kvartala za redom) bez opravdanih razloga ne ostvaruje rezultate odlazi iz organizacije. Tad nema neželjnih pojava koje čini nagrađivanje i kažnjavanje.

Grad primjenjuje drugi loš koncept koji treba što prije napustiti. Sredstva koje povećavaju primanja zaposlenika i koja su vezane za formalne uvjete obrazovanja, kvalifikaciju, radni staž, davanje prava, a odvojena su od rezultata rada zaposlenika osim što povećavaju troškove pomoćnih funkcija (obračun plaće) pasiviziraju zaposlenike i usporavaju razvoj.
Taj koncept ne povezuje zadaće zaposlenika i njihovu cijenu s tržišnim cijenama istovrsnih zadaća.

Rad sustava plaća i nagrada ima troškove: HW, SW, obračuna i administracije plaća, ocjenjivanja zaposlenika, a oni mogu biti odgovarajući ili preveliki.

Analiza odnosa većih troškova sustava plaća zbog nagrađivanja i zbog toga dobivenih organizacijskih rezultata u gradu nikad nije učinjena.

4. Velik dio plaća nije sukladan tržišnim okolnostima, stručnim načelima i javnom interesu Mijenjanjem tržišnih i drugih okolnosti morali bi se usklađivati metode rada, visine plaća i uvjeti za zapošljavanje jer je to jedini način da organizacija održi konkurentnost. To se u privatnom sektoru odvija ubrzo nakon nastupa okolnosti, ali javni sektor često kasni desetljećima. ³

• Digitalizacijom uredskog poslovanja i upravljanja znanjem kojeg od zaposlenika potražuje organizacija potrebno znanje zaposlenika na početku rada u organizaciji postaje sve manje, pa povećanje osnovne plaće za 0,5 posto svake godine (navodno zbog povećanja iskustva) za većinu radnih uloga predstavlja nepotrebnu isplatu sa stanovišta organizacije, a ujedno i otimanje novca od građana.
  Naime, znanje postupno prelazi na računalne programe pa zaposlenici da bi obavili rad trebaju manje znati. A i priručnici su tu on line. Povećanje broja godina radnog iskustva ne donosi uvijek niti povećanje znanja niti povećanje učinkovitosti, a na mnogim ulogama zaposlenika nije potrebno.

• Trend je da se od zaposlenika se pri zapošljavanju traži sve veće znanje i viši stupanj vještina, ali to se odnosi za mali dio stručnjaka i upravljače.

• Zaposleniku znanje i vještine pri zapošljavanju gotovo da ne trebaju, a time i formalna kvalifikacija.⁴ Obučit će ga organizacija nakon provjere njegovih misaonih i motoričkih karakteristika.

Vještine i znanje zaposlenika bi se danas morale u javnom sektoru znatno drugačije vrednovat, a time i plaće drugačije određivati.
Nekad se za znanje rada na računalu plaćalo dodatak na plaću, a sad je to uvjet za dobivanje posla koji se plaća malo ili ne plaća.

5. Ukupna primanja zaposlenika su veća od iznosa plaća, a ju javnom sektoru posebno

Zaposlenici javnog sektora imaju veće pogodnosti u danima godišnjeg odmora i drugima dania, broju i iznosima raznih prava te troškovima boljih radnih uvjeta.
I oni se moraju obračunati i dodati iznosima plaća i nagrada da bu se dobili istiniti troškovi javnih usluga, a u vezi zaposlenika.

Moralno i pravno, a prema načelima poštenja i jednakosti građana, upitno je da organizacije s monopolnim položajem utemeljenoj na regulaciji države, odnosno interesnih skupina same određuju cijene javnih i komunalnih usluga, te sustav plaća, a bez pravdanja kalkulacije i godišnjeg fonda sati.

Tako nepotrebno uzimaju novac od građana, financiraju sebe, svoje zaposlenike i interesne skupine te ih stavljaju u financijski povoljniji položaj od građana kojima smanjuju kupovnu moć, kvalitetu i obujam javnih usluga, a time i tržišni potencijal za razvoj privrede.

___________________________

1. Zakoni dozvoljavaju brojna nepotrebna i nepoštena uzimanja novca od građana i davanje novca onima koji ga ne zaslužuju. Istinit zaključak o tome ovisi o znanju, vrednotama i poznavanju činjenica o tržištu radne snage i njegovim trendovima.

2. Tekst tumači dijelove nepotrebnog gubitka većeg od 1 milijarde kuna godišnje zbog organizacijskih devijacija.

3. Jedan od dokaza je da je plaćanje više vrsta komunalnih usluga temeljem zajedničkog računa kasnilo u Zagrebu više od četvrtine stoljeća te da su građani zbog toga ostali uskraćeni za više novih vrtića, a da se račun za plin još uvijek ispostavlja odvojeno.

4. Postoji ovom procesu i kontradiktorni. No, koji i gdje će se primijeniti ovisi o upravljačkim i organizacijskim konceptima i modelima organizacije.