Neodgovornosti upravljača javnim zdravstvom
Podsustavi koji određuju uspješnost zdravstva su:
– studij i specijalizacija medicine,
– bolnica, dio liječenja i njegovanje pacijenata, dio smještaja (zgrada, namještaj, prehrana, čišćenja, parkirališta, skladišta,…), dio upravljanja i administracije,
– lijekovi i pomoćni pribor
– oprema za dijagnostiku i liječenje.
Svi su preskupi i nedovoljno kvalitetni. Ovdje objašnjavam utjecaj pogrešno organiziranog podsustava studija i specijalizacije medicine na trošak rada liječnika i cijenu liječenja.

Podatak o ukupnom broj ljudskih bolesti ljudi nisam našao no pretpostavljam da je vrlo velik te da je dosta neotkrivenih ili pogrešno ili nedostatno određenih.
Našao sam podatak da ima najmanje deset tisuća rijetkih bolesti (one koje utječu na manje od 6 na 10.000 pacijenata). EU ima restriktivniju definiciju.
Nigdje nisam našao podatak o broju dijagnostičkih postupaka i postupaka liječenja te vrstama tih postupaka.
Čuo sam podatak da se oko jedne trećine gradiva s fakulteta medicine ponavlja na specijalizaciji. Ako je to istina, to je užasno iz više razloga, jer je to nešto što su građani već jednom platili, zato jer provjera znanja tijekom studija nije učinjena adekvatno, je riječ o naplati nečega što se ne smije naplaćivati, nepotrebno se povećava razdoblje specijalizacije i njeni troškovi.
* Začudio sam se što medicinski dijagnostički postupci i postupci liječenja nisu zakonski regulirani tako da je liječnik pravno siguran protiv tužbi za neadekvatni liječenje, da svaki pacijent zna što će liječnik i kako nad njim izvršiti te da sudski vještaci mogu upoređivati točno rad liječnika s zakonskim protokolom dijagnostike i liječenja.
Nisam našao u zakonu opisanu granicu odgovornosti za liječenje liječnika primarne zdravstvene zaštite i specijalista. Primjerice stariji pacijent dolazi s ranom na ruci za koju se primarni liječnik bez dijagnostičkog postupka odlučuje izrezati. Rana ne zacjeljuje pa pacijent inzistira kod odlaska onkologa koji dijagnosticira rak, ponavlja operaciju i izvršava zračenje.
Je li to u okviru protokola ili ne, grubi nemar i kazneno djelo?
* Nigdje nisam našao koliko dijagnostičkih metoda i postupaka liječenja moraju znati liječnici primarne zaštite, a koliko specijalisti, a koliko novih nakon svakih deset godina prakse.
* Nigdje nisam našao provjeru novih postupaka dijagnostike i liječenja kao uvjet za obnovi licence za rad.
Sve tri zvjezdice su velike sustavne greške zdravstvenog sustava. Ovakvo stručno-pravno-organizacijsko stanje zdravstva je loše pa se znatno mogu smanjiti troškovi i povećati učinkovitost i izvjesnost ozdravljenja.

Reforma zdravstva bi morala započeti u visokom obrazovanju. O tome se ne govori.

Stanje
– Sadašnji sustav visokog obrazovanja u medicini je antidemokratski. Preskup je, predug, proizvodi nedovoljno uvježbane liječnike s nejasnim obujmom znanja o postupcima, nedovoljan broj liječnika, netransparentan.
– Uloge studenata za rad u praksi liječenja, za istraživanja i obrazovanje nisu određene.
– Studijski programi i specijalizacija nakon diplome su loše određeni.
– Modeli uloga liječnika primarne zaštite i specijalista nisu određeni.
Zbog navedenih razloga plaće dijela liječnika su određene preveliko, a dijelom nedovoljne.
To uzrokuje nepotrebno velike troškove zdravstvene usluge i nezadovoljenje potrebnih liječenja i preventiva građana.

Svaka javna djelatnost može biti organizirana prema načelima organizacijske struke ili protivno njima s kobnim učincima za građane
Organizacijski i strukovno gledano na troškove rada liječnika jako utječe:
– Koliko liječnik u strukturi godišnjeg radnog fonda sati ima složenog, srednje složenog i jednostavnog rada. Jednostavni rad ne bi trebao postojati ili bi ga trebalo biti minimalno. Količina srednjeg rada bi morala ovisiti o razlici troškova složenog i srednje složenog rada te drugim varijablama.
– Kako je liječenje ljudskih bolesti podijeljeno u uloge raznih vrsta liječnika i uloga koji direktno rade na pacijentima.
Primjerice je li bolje da svaki građanin ima jednog liječnika primarne zaštite koji zna 1000 liječničkih postupaka ili dva liječnika od kojih svatko zna 500. Ovaj stupanj razvoja računala i aplikacija omogućava da stroj zna i sjeća se mnogo više o pacijentu nego jedan liječnik te s manjim rizikom pogreške. (Brojevi su napisani nasumice.)
– Je li liječnik autonoman u učenju i primjeni znanja ili je umrežen u sustav koji ga snabdijeva sa svime što ne zna.
Primjerice je li bolje da liječnik čuva svoje znanje za sebe ili da ekspertno znanje liječenja putem on line bude dostupno svim liječnicima i to u formi kataloga procedura liječenja s pravilima i standardima te poveznicama na kontekst procedure (hipertekst).

Slijede važna pitanja za medicinske fakultete i vladu:
– Koliko završeni liječnik primarne zaštite mora znati postaviti dijagnoza i napraviti plan liječenja, sprovesti ga i postići planirane rezultate?
– Koliko završeni specijalist mora znati postaviti dijagnoza, napraviti planova liječenja i postići planirane rezultate?
– Zašto ne postoje zakonski određene postupci liječenja i on line katalog izvršenja procedura koji bi povećali kvalitetu liječenja i njenu pravnu sigurnost?

Elementi koncepta studija medicine u demokratskom sustavu

Skup studij medicine je štetan za građane
Studije medicine je jedan od najskupljih studija iz više razloga. Potpuno je pogrešno planiran i izvode ga liječnici i stručnjaci sa skupim satnicama. Metode transfera znanja su zastarjele kao i načini financiranja studija.

Propisane dužine studija i specijalizacija su preduge, nepotrebne i štetne
Određivanje dužine studija od 3, 4,5, 6 i maksimalno osam godina za specijalizacije prema složenosti i broju medicinskih dijagnostika i liječenja bi povećalo broj liječnika, smanjilo troškove rada liječnika i povećalo uspješnost ozdravljenja. Naravno uz pomoć podrške on line ekspertnog sustava i savjetnika.

Broj dijagnoza i planova liječenja
Primjerice koliko student prilikom branjenja diplomskog ispita zna postaviti dijagnoza i propisati liječenja treba biti određeno za bilo koje razdoblje studija. To zahtijeva i novi koncept kurikuluma studija.

Dozvoljena pljačka građana i sredstvo protiv
Interes je građana da liječnik koji se školovao o njihovom trošku njih liječi, a ne da ide raditi u druge države.
Svi liječnici u demokracijama, budući da ih je društvo školovalo, moraju vratiti društvu troškove obrazovanja i to 2,5 posto godišnje tijekom 40 godina (naravno u iznosu). Demokracije ne dozvoljavaju rasipanje novca građana. To se odnosi i na liječnike koje ostaju u državi, one koje odlaze u inozemstvo ali i na sve druge struke kojima država plaća (posuđuje bez kamata) troškove za obrazovanje.

Specijalizacija liječnika po pogrešnom konceptu
Specijalizacija liječnika je po područjima medicine, a ne po protokolima liječenja, odnosno istraživanja i razvoja protokola te potrebnom znanju i vještinama. Naime rupe u znanju se nalaze na granicama područja, odnosno na povezivanju znanja jednog područja s drugim čak i izvan medicinske struke.

Zašto trošiti resurse liječnika okuliste s osam godina specijalizacije za određivanje dioptrije kad to može raditi netko s mnogo manjeg stupnja obrazovanja.

Specijalizacija temeljem broja i složenosti medicinske obrade bi smanjila troškove rada liječnika specijalista za najmanje trideset postotaka. Specijalizacija se radi za nove protokole, za povećane obujma licenci te za projekte istraživanja i razvoja. Liječnici vraćaju novac državi(poreznim obveznicima i za troškove specijalizacije koje im alimentira država.

Minimalna potrebna poboljšanja
Zakon o liječništvu i zakone i akte koji govore o medicinskom studiju i specijalizaciji moraju se znatno promijeniti i oblikovati s ulogama liječnika koji odgovaraju potrebama demokracije.
To znači:
– povećati broj uloga liječnika s razlikama u plaćama ovisno o broju i grupama protokola,
– promijeniti pravila licenciranja doktora i to samo onih koji povećavaju obim protokola koje će izvoditi,
– uključiti on line ekspertni sustav i savjetnike – nadzornike,
– kurikulum studija usmjeriti na dvije različite grupe izvedbeno i razvojno, a izvedbeni prvenstveno protokolima pa kontekstu protokola.

Nov demokratski koncept dijela javne politike zdravstva – studiji i specijalizacija medicine smanjio bi ukupne troškove rada liječnika, povećao kvalitetu liječenja, iako bi se dijelu uloga liječnika povećale plaće.