I/ Uvod
Dva ekstremna zaključka dva načina analize
Činjenica je da se na zbivanje u društvenom procesu može pristupati na više analitičkih načina. No, društveni proces je jedan i rezultat uvijek može biti samo jedan ako se provode nepromijenjene javne politike.

Mišljenje – Ako gledate po pokazateljima bilance plaćanja kuna je precijenjena.
Ako gledate cjelinu, međunarodnu razmjenu, roba, usluga i transfera te prodaje imovine kojom Hrvatska rješava deficite kuna nije precijenjena.
Više faktora određuju konkurentnost privrede, a ne samo monetarna politika ponude i potražnje deviza. Vjerojatno se neće dogoditi ništa dramatično jer će Hrvatska preuzeti euro.
Dakle, dogodit će se, ali neće biti dramatično. No, s koliko postotaka gubljenja vrijednosti prihoda i imovine postaje ekstremno loše.

Konfliktni interesi subjekata
Mišljenje – Monetarna politika se u većini medija ne ističe kao glavni utjecajni mehanizam postojeće strukture domaće privrede i javnog sektora. Ističe se nezavisnost monetarne vlasti.
Dio poduzetnika, ulagača u proizvodnju roba i izvoznici smatraju da su oštećeni monetarnom politikom u posljednjih četvrt stoljeća. Precijenjena kuna ne odgovara ni nezaposlenima.
Drugi dio poduzetnika su uvoznici roba i novca, trgovci i banke kojima pogoduje tečaj kune fiksiran za euro zbog jeftine dobave. To odgovara i državi zbog visokog duga.
Monetarna politika odgovara i nekim vanjskim interesima iz razvijenih država.
Velika osvajanja tržišta i resursa tuđih država imaju faze i rezultiraju promjenom vlasništva poduzetnika i resursa države. Prvo je faza postepenog slabljenja ekonomske snage manje uspješne države u kojoj se raznim mehanizmima stvaraju uvjeti dobre kupovne moći za dio građana. Nastaju teška stanja za građane u manjem obujmu.
Zatim dolazi faza izvlaštenja, od ovrha građana do prodaje državne imovine zbog povrata duga jer nekonkurentan javni sektor proizvodi nekonkurentno gospodarstvo. Teška stanja građana će se povećavati.
Naime interesi velikih poduzetnika iz razvijenih država i razvijenih država se poklapaju i jedni i drugi žele povećanje moći.
Vlada ne poduzima dostatno da zaštiti interese građana, a niti da razvije državu. Vlada je usmjerena na uzimanje putem poreza, zaduživanje i diobu resursa dijelu stanovnika.
Struktura gospodarstva i javnog sektora 2022. nije nastala slučajno, nastala je ne činjenjem i pogrešnim činjenjem vlada i monetarne vlasti koja je za posljedici imala preveliko usmjerenje na usluge, uvoz, povećanje duga uz zanemarivanje javnih usluga od mirovina do obrazovanja.

II/ Kuna nije precijenjena
Lipanj 2019., guverner Vujčić odbacuje stav o nepovoljnom utjecaju tečaja kune na kretanje izvoza, te kao uzroke lošeg izvoza navodi cjenovnu nekonkurentnosti, nepovoljno poslovno okruženje, neulaganje u istraživanje i razvoj, slabo priljev investicija, i drugo.
Komentar
Nabrajanje mogućih uzroka iz udžbenika bez dokaza je upitno. Već analiza redoslijeda društvenih procesa i naziva grupa procesa ukazuje na pogrešnost zaključaka. A kamo li da su predočeni statistička izvješća.
* Cjenovna ne konkurentnost ima više grupa uzroka. To su preveliki porezi i skup i spor javni sektor, nekonkurentnost zbog monetarne politike, nekonkurentnost zbog tržišta inozemnih sirovina, nekonkurentnost poduzetnika,…. O kojem je i koliko velikom uzroku je riječ?
* Nepovoljno poslovno okruženje. Zakonodavno svakako , loša država i javni sektor, loša monetarna politika te međunarodno tržište. Općenitim izrazom nastoji se prikriti direktni uzroci.
* Neulaganje u istraživanje i razvoj je posljedica velikih poreza, siromašnog domaćeg tržišta kupaca, ekonomike malog obujma poduzetnika, ne djelovanja države,…
* Slab priljev investicija je posljedica loših zakona i načina sprovođenja zakona, loše monetarne politike jer bi strani investitori u proizvodnji prošli slično kao i domaći, slabog tržišta kupnje, ….

III/ Kuna je precijenjena
Posljedica toga je i smanjenje blagostanja građana i pad obujma i kvalitete javnih usluga
Slavko Kulić je u srpnju 2010. rekao da bi tečaj kune trebao bi biti najmanje 14 kuna za euro.
Milan Gavrović je rekao da je kuna precijenjena najmanje 40/ 50 posto.
Vladmir Ferdelji kaže da su izračunali da je u 12 godina od kad je tečaj precijenjene kune uveden, poduzeću Elektromont „oduzet” novac iznosa vrijednosti poduzeća. Država i građani su se zadužili desetine milijardi dolara. Kad bi tečaj bio realan, vidjeli bismo koliko je stvarno država dužna.
Za razdoblja fiksiranja tečaja inflacija postoji (porast cijena roba) i to u prvih 20 godina kumulativna inflacija je oko 250 posto.
Monetarne škare – Uvoznici koriste za njih povoljnosti monetarne politike. Zbog manjeg rasta troškova proizvodnje u inozemstvu, te konkurentnih cijena uvozne robe u RH, imaju pozitivnu razliku (više dobiti) u odnosu na hrvatske proizvođače.
Izvoznicima koji glavne troškove proizvodnje imaju u RH ( sirovine, energije, plaća) rastu troškovi prema inflaciji, a prihodi ostaju isti prema fiksiranom tečaju kune. Gube na porastu cijena dobavljača u RH, te u inozemstvu moraju konkurirati onima koji nemaju unutarnju inflaciju.
Zbog toga neki domaći proizvođači moraju uvoziti onoliko koliko izvoze, da bi neutralizirali loš učinak monetarnih škara, a za što se smanjuje domaća prodaja. Tako se gube radna mjesta, ali i znanje koje smo imali.

IV/ Što se je desilo za razdoblja kune i što će se desiti kad nestane kuna
Prof. dr. Drago Jakovčević . Hrvatska je s tečajem valute pobrkala sredstvo i cilj .
Tečajem se usmjeravaju važni tokovi u gospodarstvu, on ne može biti smisao sam po sebi.
Govore da smo izloženi određenim imperativima jer je RH izuzetno eurizirana, kao da se je ta činjenica – stanje desilo samo po sebi. Da se je od početka poticala kunska štednja, nitko ne bi štedio eure, i krediti bi bili u kunama, bez valutnog rizika. Ako imate precijenjenu kunu, za svoju robu prodajom u inozemstvu dobivate malo eura pa je izvozna konkurentnost RH loša.
Kvaliteta ekonomije i države se opaža ako usporedimo košarice roba raznih država. Hrvatski građani mogu kupiti znatno manje nego oni u većini drugih europskih država.
HNB može propisivati tečaj kune, ali euro u Zagrebu neće nikad vrijediti koliko u Frankfurtu.

Komentar – To se znalo već dugo, to znamo i u siječnju 2023., a gledat ćemo i dugoročno.
Građani plaćaju robu skuplje nego u drugim državama, imaju manje plaće, smanjuje im se kupovna moć i siromaštvo postoje sve veće.
Prognoza inflacije za 2023. je 7,5 posto i to na uvećanu osnovicu iz 2022. Većina prihoda građana je izgubila kupovnu moć u 2022. Apsolutni iznos za koje će se povećati cijene u 2023. i kojeg će građani morati platiti bit će veći u postotku od inflacije od 7,5 posto.
Dakle kupovna moć građana će se smanjiti apsolutno za više postotaka od najavljene inflacije. Prognoza pada kupovne moći građana nije objavljena. Kolika je prognoza inflacije za 2024?

Za razdoblja kune bili su privilegirani uvoznici roba i novca, a oštećeni izvoznici i građani.
Kakva je situacija nakon uvođenja eura? Do tada privilegirani će izgubiti dio dobiti koju su imali zbog monetarne politike i koji će pokušati nadoknaditi na domaćem tržištu dizanjem cijena.
Dio dobiti će ostvarivati konkurentnim cijenama iz uvoza s većim obujmom prodaje iza koje stoje i veće plaće i kupovna moć inozemnih zaposlenika i njihov razvijen javni sektor, a što će nastaviti slabiti ostatak poduzeća.

Kad je kuna nestala sve upravljačke greške i ne činjenja vlade će se vidjeti na niskoj kupovnoj moći građana i niskoj kupovnoj moći dijela poduzetnika. Inozemni poduzetnici imaju brojne konkurentne prednosti od većeg domaćeg tržišta, većeg obima proizvodnje, sposobnije vlade što dodatno umanjuje konkurentnost domaćih poduzeća.
Govore da tržište određuje cijene niskim, a što znamo nije slučaj. Ako smo se integrirali u EU onda bi i cijene roba i usluga i plaće trebale slične, a nisu.

Očekivani završetak loših javnih politika monetarne, gospodarske te politika javnog sektora je bankrot države i/ili siromaštvo stanovništva. Nesposobne vlade i režimi koji ne rade u korist građana od građana preraspodjeljuju imovinu i prihode u korist privilegiranih. Dokaz tome su niske plaće, mirovine i socijalne naknade što utječe na malu kupovnu moć i nedovoljne i loše javne usluge.

Dosadašnji rad države je omogućen velikim zaduživanjem države i građana već tri desetljeća te zadnjih godina „pomoći za razvoj” EU, a zapravo sredstva da „žaba ne shvati da joj se povećava temperature vode”.
Hrvatska zahvaljujući prethodnom društvenom sustavu ima dosta državne imovine za prodaju. Zainteresirani inozemni kupci za poljoprivrednu zemlju i za gradilišta, šume, vodne resurse,..čekaju a loše upravljanje državom će se vjerojatno nastaviti. I građani imaju mnogo nekretnina za prodaju. Uvjete za početak se stvaraju.