Zakon je sredstavo regulacije odnosa građana pa ako je loš šteti
Zakon predstavlja plan regulacije odnosa građana i ostalih pravnih subjekata nekog područja državne djelatnosti i pravnu obvezu činjenja i nečinjenja.
On mora imati svrhe (javna politika), koje se oblikuju uz pomoć načela i pravila, procedura, ciljeva i sredstava za njihovo ostvarenje te opisa kvalitete (standarda) javne usluge i rokova. (instrumentarij zakona)
Plan/zakon, kao sustav regulacije može biti potpun i nepotpun, dobar i loš, konkurentan ili nekonkurentan, sukladan demokratskim načelima ili ne,…

Značajne greške u regulaciji držanih djelatnosti dovode u sumnju tezu da je riječ demokratskoj državi. Nepotpuni i loši zakoni podrivaju državu i siromaše građane.

Česte su pogreške u sadržinama zakona:
– nenapisane ili nejasno napisane svrhe zakona, nedostatne svrhe zakona,
– izostanak regulatornih sredstava prema svrhama zakona,
– neusklađenost pojedinih svrha zakona s njegovim načelima, pravilima,..(elementima instrumentarija zakona),
– neusklađenost svrhe zakona s trendovima konkurentnosti ili elementima sticanja konkurentne prednosti, dakle protivno interesima građana,
– nesukladnost zakona s konceptima ustava, primjerice nereguliranje ustavnog koncepta „dostojanstvenog dohotka” u odgovarajućim zakonima,
Sve to se odnosi i na Zakon o izborima zastupnika …:

Izborni zakon u demokracijama mora imati najmanje tri svrhe:
– da omogući samo najboljim upravljačima i humanim ljudima ulazak u parlament i vladu,
– da kandidate pravno obveže da predoče svoje planova za upravljanje državom da bi ih građani mogli lako usporediti te da snose sankcije zbog neispunjenja obveza datih u programima
– troškove izbora smanjiti na minimum.

Izvršenje zakona je također sredstvo regulacije odnosa građana. Ako je izvršenje loše država ostvaruje loše rezultate, čak i štetne.

Pitanja i ocjena zakona o izborima u 2022.
* Jesu li izbori prema zakonu iz 2022. demokratski i prema ustavu?
* Zadovoljava li zakon o izborima načela upravljanja i organizacije koje omogućavaju razvoj države?
* Kako to da se biraju pojedini zastupnici stranaka, a program daju stranke? Što ako ima razlike u njihovim stavovima?
* Kakvu odgovornost snose stranke, a kakvu pojedini nezavisni zastupnici za neostvarivanje njihovih „izbornih programa”?
* Što ako je neki izborni program drugačiji ili lošiji od važeće nacionalne strategije?
* Jesu li pojmovi zakona dobro određeni i predstavljaju li ih hrvatske i stručne riječi i jesu li sve potrebne stručne riječi u njemu?
* Koje su svrhe zakona? Kako se građani štite od djelovanja onih loših kandidata i onih koji će raditi protiv državnih interesa?
Odgovori na ova pitanja ukazuju da je pravna regulativa izbora pogrešno usmjerena na proces održanja vlasti, a da je zanemaren proces upravljanja državom, odnosno izbor najkvalitetnijih zastupnika te njihov opoziv.

Pogrešan i ispravan pravni naziv važnog dokumenta izbora
Tekst izbornog zakona kaže o nazivu dokumenta:
Članak 29. „…sve političke stranke koje su predložile kandidatske liste imaju pod jednakim uvjetima pravo na iznošenje i obrazlaganje svojih izbornih programa ….”
Članak 30. „… Pravilima iz stavka 1. ovoga članka razradit će se i utvrditi oblici i vrijeme praćenja izborne promidžbe političkih stranaka, način predstavljanja programa političkih stranaka, kandidata na stranačkim i na neovisnim listama, kandidata za zastupnike pripadnika nacionalnih manjina, stranačkih dužnosnika, te pravila za emisije sa sučeljavanjima nositelja izbornih lista.”
Primjerice, je li riječ o „Programu političke stranake (izborni program)”ili bi naziv dokumenta mora biti Prijedlog političke stranke … građanima RH o Strategiji razvoja RH u razdoblju od …do….

Nedovoljna a potrebna regulacija važnog izbornog dokumenta
Mnogo teksta zakona regulira glasački listić, a vrlo malo „izborni program”. Posljedica toga su loši izborni programi, općenitih usmjerenja, nemjerljivih ciljeva bez dostatnog broja sredstava za njihovo ostvarenje.

Da bi građani mogli kvalitetno izabrati kandidata za sabor potrebno je da znaju što će pojedini zastupnik/politička stranka za njih učiniti. Prijedlog… bi morao biti reguliran s najmanje 540 riječi.

Prijedlog … bi morao biti u suštini razrađeniji (konkretniji i detaljniji) dio strategije razvoja (nacionalne) i trebao bi pratiti njenu strukturu dopunjavati je i mijenjati u odnosu na promijenjene okolnosti za razdoblje mandata. No, znamo da to nije slučaj pa se postavlja pitanje funkcionalnosti dosadašnjih izbornih programa.
U Prijedlogu …. moraju biti navedeni prijedlozi imena ljudi za vladu i organizacija vlade.

Prijedlog nezavisnog zastupnika građanima RH za razvoj RH bi morao sadržavati one javne politike na koje će zastupnik utjecati te objašnjenje pojedinih projekata koje će nuditi.

Ocjena sredstava zakona iz 2022
* D’Hondtova metoda raspodjeljuje glasove birača na zastupnička mjesta prema konceptu razmjernog predstavništva. Po metodi, broj dobivenih glasova svake izborne liste koja sudjeluje u podjeli mandata u izbornoj jedinici dijeli se redom s 1, 2, 3, itd. i tako dok se ne dođe do broja jednakon broju zastupnika koji se biraju u toj izbornoj jedinici. Dobivene količnike svih izbornih lista treba poredati po veličini te odbrojiti od najvećeg prema manjima onoliko koliko se zastupnika bira. Tad svaka lista dobiva onoliko mandata koliko ima odbrojenih količnika.
Metoda je usmjerena na povećanje broja glasova u saboru sa svrhom održanja na vlasti političkih stranaka koje prikupe veći, ali i nedostatan broj glasova. Metoda omogućava veći utjecaj u odlučivanju od onoga su im građani stvarno dodijelili. Metoda pogoršava kvalitetu demokratskog odlučivanja, i kvalitetno upravljanje državom.
Ona u kombinaciji s visokim izbornim pragom isključuje iz upravljanja državom velik broj građana koji drugačije odlučuju, mijenja strukturu glasanja, reducira demokraciju.

* Regulatorno sredstvo „izborni prag” je uvjet za pravo kandidata da se sudjeluje u radu parlamenta. Kad je izborni prag velik:
– isključuje iz upravljanja državom veliki broj građana i poništava načelo jedan građanin jedan glas,
– narušava demokratsku volju birača tako da smanjuje sukladnost strukture zastupnika u parlamentu sa njihovom strukturom birača – dakle poništava temeljno načelo demokracije.
U demokraciji bi „izborni prag” trebao biti što manji oko jedan posto.
Održivost (pogrešno se zove stabilnost) vlasti se može uspostaviti drugim sredstvima regulacije primjerice grupom pravila koja pojačavaju upravljačku odgovornost zastupnika i vlade.

Riječ „stabilnost” u kontekstu djelovanja odnosa građana znači održavanje na vlasti subjektivnom voljom vlasti i vladajućih, zbog loše pravne regulative, a bez obzira na loše rezultate vlasti i stavove građana.
Takav zaključak proizlazi jer nisu određeni kriteriji kad vlast mora raspisati izbore u vezi neostvarivanja „izbornih programa”.
Načelo sposobnosti vlasti da ostvaruje blagostanje građana je važnije od načela „stabilnosti vlasti”. No, to ustav ne regulira.

Načela i pravila ustava za dogradnju i za sprječavanje devijacija tijekom izbora te upravljanja razvojem države
Ustav koji važi 2022.-e:
– ne spominje načelo sukladnosti strukture zastupnika u parlamentu s artikuliranim stavovima građana,
– ne objašnjava načelo održivosti vlasti niti načelo rangira kao hijerarhijski važnije u odnosu na ostala načela primjerice kvalitete upravljanja državom putem zahtjevnijih ciljeva,
– ne spominje obvezu vlade i parlamenta da razvijaju državu i povećavaju blagostanje svih građana.
Znači, izostanak pravnog određenje, tj. izostanak regulacije (ustavne i zakonske rupe) omogućavaju da zakoni budu nedemokratski. Težnja za održivosti na vlasti ne smije biti razlog za primjenu Humboltove metode.

Načela izbora koja treba ugraditi u ustav koji važi u 2022., a za slijedeće izbore
Procedura izbora zastupnika u parlament mora biti:
1. poštena i pouzdana ( ne smije omogućavati prevare u pravilima za određenje broja birača i zastupnika, u biranju i brojenju glasova te izvještavanju o rezultatima izbora),
2. pravedna i demokratska (struktura zastupnika u sabor mora odgovarati strukturi namjera i želja birača)
3. što jeftinija,
4. omogućiti izbor najboljih između kandidata za sabor.

1. i 3. Elektronsko glasovanje putem platforme. Svaki glasač će poslije unosa podataka – izbora dobiti kod (šifru) koji potvrđuje da je glasao te s kojim kasnije uvijek može provjeriti nalazi li se u bazi glasačkih listića podatci koje je upisao. Građanin ima pravo ne zahtijevati kod.
Građani s kodom će imati pravo opozvati zastupnika iz parlamenta za kojeg su glasali kad njihov broj bude dostigao granicu za opoziv, a zastupnika će zamijeniti zamjenik.
U početku će biti mješovit način glasanja.
Po završetku glasanja Izborno povjerenstvo provjerit će se izvršenja glasanja s bazom glasača i ostalim bazama podataka te podnijeti izvješče građanima.
Ukida se nositelj liste kao nepotrebno i obmanjujuće izborno sredstvo, a njegove zadaće preuzimaju predsjednik političke stranke ili kandidati s liste.
2. Umjesto D’Hondtove metode koja se ukida, drugi krug izbora za zastupnike.
Demokratsko načelo „jedan građanin jedan glas” zahtijeva da kandidati koji su osvojili manje od jedan posto glasova u prvom krugu, ponovo izlože biranju od svih građana. Građani imaju pravo izabrati i po njima najmanje loše kandidate od preostalih.

4. Je li „obećanje kandidata” usmena ugovorna obveza dokazana stručnim argumentima i resursima ili je obmana birača?

Više sredstva regulacije povećava vjerojatnost izbora kvalitetnih kandidata za sabor:
* Minimalni dokaz da građani razumiju jesu li kandidati za izbore u sabor sposobni za razvoj države i povećanje blagostanja je Prijedlog … strukturiran prema javnim politikama s najmanje 100 kvantificiranih ciljeva. Obrazac Prijedloga … je standardiziran.
* Sve izgovoreno od kandidata za izbore u posebnim emisijama javne televizije u kojima se kandidati obraćaju građanima smatrat će se dijelom usmenog ugovora zastupnika i građana te mora biti dijelom Prijedloga ….
* Bez elaborata/stručnog eseja koji dokazuje mogućnost ostvarenja „obećanja” biračima je obmana i kriminalno djelo.
* Uvjet da netko postane kandidat za sabor je položen test za poznavanje Ustava, Zakona o obaveznim odnosima, Izbornog zakona, Zakona o saboru i Zakona o vladi.
Test je prilagođen računalnom programu koji ocjenjuje kandidate. Pitanja i odgovori kandidata iz testa su javna.
* Ugovor kandidata zastupnika i države o ostvarivanju rezultata. Svrha ugovora je provjera znanja i vještina kandidata te njegova pravna obaveza izvršavanje Prijedloga…
Dio ugovora stupa na snagu odobrenjem kandidata za kandidiranje, a dio polaganjem zastupničke zakletve.
Sva dosadašnja načela i pravila izbora treba promijeniti adekvatno ovdje iznesenim novinama. Od „Svatko ima prava dva glasa izbora za najboljeg i najmanje lošeg kandidata.” nadalje.
Održivost i jačanje vlasti suprotno stvarnom izboru građana (skriveno pod pojmom stabilnost) se održava nedemokratskim sredstvima

Održivost vlasti se može postići drugim sredstvima, a ne kombinacijom visokog “izbornog praga” (tri posto i više) te D Hondtova metodom.
D’Hondtova metoda i visoki izborni pragu su protivni načelu pravednosti jer glasove građana koji su povjerenja ukazali drugima kandidatima pridodaje onima kojegrađani ne žele.
Težnje za održanjem vlasti odnosno povećanjem utjecaja i što je još važnije kvaliteta upravljanja državom odnosno njenim razvojem se može ostvarivati i stimulirati različitim regulatornim sredstvima koji potiču odgovornost zastupnika. Naravno, i ostvarivanjem rezultata u korist građana.

Sredstva za postizanje održivosti vlasti su:
– standardni obrazac prema Pravilniku o uputama za sastavljanje Prijedlog upravljanja državom građanima,
– sankcije zastupnicima vlasti za neuspjeh u ostvarivanju ciljeva,
– zapisnicima kako je tko glasao za koju točku ili protiv dijela zakona – sredstva ciljeva
– prijedlozi građana koji govore drugačije od prijedloga zastupnika i vladajućih,
– ovlasti opozicije za kontrolu vlasti u institucijama koji rade u kontroli i protiv kriminalnih djela vlasti,
– Statistički zavod će izvještavati sabor o radu vlade kvartalno
– Zakonom o državnim koristima.
– Za potrebe upravljanja građana zastupnicima sabora postojat će platforma Građani koja će omogućavati uvid u rad svakog zastupnika i vladina i drugih dužnosnika.