Ocjena metodologije organizacije izvan RH o stanju u RH (Primjer Indeksa ekonomskih slobode Heritage Foundation (IES)

Na čije se slobode odnosi IES Hertige Faundation – države, poduzetnika, građana? Na ekonomsku slobodu poduzetnika tj. na odnose države spram ekonomske slobode poduzetnika pretežito.
Ekonomske slobode poduzetnika i građana bi morale biti odvojeno prikazane pa tek onda ujedinjene za ocjenu države. Građani nisu predmet IES-a iako bi oni trebali biti u žiži zbivanja u demokracijama.

Demokracije bi trebale ocjenjivati dvoje. Odnos države direktno spram građana i odnos poduzetnika spram građana i to kako odnose određuje država regulacijom i kako država štiti građane u praksi. No „demokratske države” to ne čine.

Organizacija utemeljena regulacijom zakona može imati i druge prikrivene svrhe
Poznato je da organizacije utemeljene odredbama zakona i privatnim aktima mogu ostvarivati svrhu kako je određena u zakonu ili aktima organizacije, ali i neke druge svrhe koje su često različite od one određene zakonima i javnim aktima.
Primjerice, to su poduzeća i diplomatska predstavništva koja obavljaju prikupljanje raznih vrsta obavještajnih, industrijskih i osobnih podataka. Tu su i institucije koje ocjenjuju države izvan države u kojoj su utemeljene, a što sugerira da bi kao jedna od svrha organizacije moglo biti djelovanje u vezi vlasti koje onda sadrži i druge oblike djelovanja, od ekonomskih do ideoloških.1

Čemu služe IES za ocjenjivanje stanja neke države ili nekih područja državnog djelovanja (javnih politika)
Organizacije koje ocjenjuju stanje neke države prikazuju tu državu često na rang listama većeg broja država u kojoj se svakoj državi prema pravilima pridružuje za određene kriterije određen broj bodova, a mjesto na rang ljestvici određuje ukupan broj bodova svih grupa i posebnih kriterija te države.

Za IES se može tvrditi:
– da „dobri dečki” nastoje pomoći razvoju država i da ih tim izvješćima upozoravaju države što bi morale poboljšati da stvore uspješnu državu te da upozoravaju investitore,
– da „loši dečki” izborom kriterija za ocjenjivanje stvaraju sustav koji olakšava penetraciju interesa koji nisu sukladni interesima države koja se ocjenjuje,
– da se ocjena IES-a u određenom trenutku koristi kao podrška dobrom dojmu režima koji je sukladan interesima onih za koje se provodi istraživanje ili kao loša ocjena za vlast.

Sustav ocjenjivanja država može biti:
– strog i svrstavati države niže na rang ljestvici nego što stvarno jesu,
– objektivan,
– blag i države svrstavati više nego što jesu.
Svrhe prikazivanja i rangiranje ocjena država temeljem subjektivnih nastojanja ovise o namjerama moćnih koji koriste ocjenjivanje za svoje potrebe u određenom trenutku.

Metodologija ocjenjivanja IES Heritage Foundation
Metodologija ocjenjivanja ima 4 grupe indeksa s 3 indeksa u svakoj grupi, a svaki indeks je ocijenjen temeljem više kriterija od 1 do 100 bodova. Ukupan broj bodova, odnosno mjesto na rang listi ekonomskih sloboda se izračunava kao prosjek indeksa 12 ekonomskih sloboda, a svaka sloboda ima jednaku vrijednost (nije vagana aritmetička sredina).
Četiri grupe i dvanaest indeksa: 2
1. Vladavina prava (imovinska prava, integritet vlade, djelotvornost pravosuđa)
2. Veličina države (državna potrošnja, porezno opterećenje, fiskalno zdravlje)
3. Regulatorna učinkovitost (sloboda poslovanja, sloboda rada, monetarna sloboda)
4. Otvorena tržišta (sloboda trgovine, sloboda ulaganja, financijska sloboda).

Dosadašnje prosudbe (analize) o IES
Indeks ekonomske slobode je kritiziran zbog metodoloških nedostataka i subjektivnih procjena. Zaključci o IES-u su:
– oslanja se na subjektivne procjene anketiranih osoba u određenim područjima, što može dovesti do pristranih rezultata,
– prekomjerno naglašava određene aspekte ekonomske slobode, poput minimalnih poreza i regulativa, dok zanemaruje druge važne faktore poput socijalne pravde ili ekonomske jednakosti,
– metodologija indeksa nije transparentna, što otežava provjeru njegove valjanosti i neovisnost,
– indeks ne odražava uvijek stvarno stanje ekonomske slobode u određenim zemljama, jer se oslanja na podatke koji možda nisu najnoviji ili točni,
– indeks može propustiti uzeti u obzir kontekstualne varijable koji utječu na ekonomsku slobodu u raznim državama kao što su politička stabilnost, institucionalni okviri, kulturne razlike,….

Neke važne pogreške metode IES-a

1) Grupa indeksa „Vladavina zakona”
– Naziv je grupe pogrešan. Ne vladaju zakoni već vlada države.
– Hertige Faundation ne prikazuje (ne želi ukazati) na dvije analitičke strukture zakona i to plana i njegova izvršenja, jer bi se onda vidjelo da je cijela struktura metodologije pogrešna te da nedostaju dijelovi strukture za ocjenjivanje.
* Stanje vlasničkih prava se prvenstveno mora analizirati analizom zakona, a tek onda sudskom zaštitom vlasničkih prava.
* Integritet vlade MHF analizira percepcijom korupcije ???? umjesto analizom zakona i analizom provođenja sudske zaštite. Intervjui o saznanju o korupciji uvijek dovode do sumnjivih podataka i s njima je lako manipulirati. Korupcija je posljedica loših zakona i loših izvršenja zakona. Prvo je lako vidljivo i dokazivo.
U indeksu Integritet vlade treba dodati kriterije:
– upravljanje vlade državnim resursima (koje je loše) Ovo loše upravljanje smanjuje potencijal tržišta za razvoj što je osnovna ekonomska sloboda.
– funkcionalnost državnih stimulacija i netržišnog pogodovanja. Stimulacije novcem često usporavaju i ograničavaju razvoj, a koruptivno djeluju
– poštenost sustava javne nabave koja često narušava tržišne slobode i koruptivno djeluje.
* Učinkovitost sudstva se mora analizirati prvenstveno analizom zakona, a zatim analizom rada sudova, predmeta.
Stoga je MHF za ovu grupu indeksa, ali i za ukupnu ocjenu države više nagađanje nego objektivna ocjena.

2) Grupa indeksa Government Size
– government spending, ne analizira dostatno strukturu potrošnje
– tax burden, ne analizira odnos poreza i paraporeza prema javnim uslugama
– fiscal health,
– ne govori se o državnim resursima kao garantu plaćanja duga

3) Grupa indeksa „Regulatory efficiense
– pogrešan naziv grupe indexa. Ispravan naziv je Sukladnost zakona s lakoćom poslovanja i dostupnosti resursa
– nedostaje grupa Lakoća poslovanja građana s državom koja uključuje sve poslovne odnose s državom od rodnog lista, diploma školovanja i stručni, preko vozačke dozvole i registracije automobila, dozvole uza gradnju do smrtovnice.
– nedostaje grupa Lakoća poslovanja građana s poduzetnicima i bankama
– nedostaje grupa Stupanj od države prisilnog kupovanja građana od privatnih poduzetnika

4) Grupi indeksa „Otvorenost tržišta”
Nedostaju ocjene regulacije (izostank regulacije) za:
– adekvatnost i istovrsnost ulaza van državnih privatnih investitora u državu i izlaza investitora države u druge države,
– kupovine države i pogodovanja svim van državnim dobavljačima temeljem političkih odluka vlasti,
– prioriteta državnog zaduživanja,
– odnosa banaka prema državi u odnosu na ocjenu banaka prema drugim državama, objektivnost visine kamatnih stopa i ekstra profita,
– ocjene strukture državnih poslova javne nabave zbog sprječavanja pogodovanja.

A/ Analitički aspekti metode nisu jasni i razdvojeni
Svaki državni sustav se sastoji od regulacije zakonima i aktima (plana) i događanja koja dijelom jesu, a dijelom nisu nisu sukladna s planovima regulacije (izvršenje). Tu strukturu državnog djelovanja i načelo analize metoda IES-a ne poštuje. Većinom je izostala analiza zakona države, posebno onih važnih, a utjecaj izvan državnih izvaninstitucionalnih djelovanja se ne spominje.

B/ Ekonomska sloboda građana – izostavljen osnovni pokazatelj demokracije
Svaka kvalitetna analiza državnog sustava uključivati sve društvene subjekte, dakle i građane.
Metoda IES-a je usmjerena na ocjenjivanje ekonomskih sloboda poduzetnika posebno velikih, i onih koji dolaze izvan države koju se ocjenjuje, a ne na ekonomske slobode građana, niti one malih poduzetnika.

* Situacije u kojima države prisiljavaju građane da kupuju usluge od javnog sektora
– Država je propisala obvezno zdravstveno osiguranje za građane, što ih prisiljava da plate premiju osiguranja i dobivaju zdravstvenu zaštitu putem javnog zdravstvenog sustava.
– Zakoni o obveznom obrazovanju prisiljavaju roditelje da šalju djecu u školu – javnu ustanovu.
– Lokalne vlasti mogu prisiliti građane da koriste javni prijevoz putem politika, ( zone ograničenog prometa, visoke naknade za parkiranje, ….. što rezultira prisilom na kupnju usluga javnog prijevoza.
– Državne porezne obveze mogu uključivati financiranje javnih usluga (zdravstvo, obrazovanje, sigurnost i infrastruktura.
– U nekim slučajevima, državni i lokalni monopolisti kontroliraju opskrbu električnom energijom, vodom, … prisiljavajući građane da kupuju te usluge od njih.
– Pretplata na javne medije (frekvenciju).
– Vojna obveza može biti obvezan, prisiljavajući građane da služe vojsku (gubitak prihoda građana)
– Obvezno sudjelovanje u javnim projektima.
– Građani mogu biti prisiljeni plaćati porez na nekretnine koji financira javne usluge.
– Pristojbe za registraciju vozila
– Obavezno sudjelovanje u sustavu socijalnog osiguranja za pristup socijalnoj pomoći, mirovini ili zdravstvenoj skrbi.
– Obveza plaćanja pristojbi za javne usluge: (za korištenje javnih parkova, plaža ili sportskih objekata koje održava javni sektor.

* Situacije u kojima države prisiljavaju građane da kupuju usluge od privatnog sektora
– Država može propisati zakone koji zahtijevaju da građani imaju bankovne račune za primanje plaće ili socijalnih naknada, što potiče korištenje bankarskih usluga.
– Zakoni zahtijevaju da vozači imaju osiguranje za vozila da bi pokrili eventualne štete u slučaju nesreće što sili građane da kupuju osiguranja od privatnih osiguravatelja.
– Zakonska obaveza ovjere dokumenata kod javnih bilježnika zbog pravne valjanosti i (kod kupnje ili prodaje nekretnina, oporuke, sporazumne rastave braka, ..).
– Zakonski propisi o mirovinskim planovima Država može imati zakonske propise koji zahtijevaju od građana da sudjeluju u mirovinskim planovima, koji često uključuju investicije putem privatnih mirovinskih fondova ili osiguravajućih kompanija.
– Državni propisi o kreditiranju i hipotekama mogu utjecati na to gdje građani mogu dobiti hipotekarne kredite za kupnju nekretnina, što može indirektno poticati korištenje bankarskih usluga.

* Iako država možda izravno ne prisiljava građane na kupnju bankarskih ili osiguravajućih usluga osiguranja , njezina regulacija može stvoriti okolnosti koje potiču ili ograničavaju izbor građana.