Poštovani,

Pozivam Vas da koristite ustavne i zakonske pojmove ili da u ustav i zakone  unosite pojmove za koje smatrate da su potrebni. Također predlažem da radite na otklanjanju neodređenosti slova ustava i zakona.
Oprez, pojam politička volja nije određen u ustavu i zakonima države, dakle on je izvan pravnog sustava.

Subjektivno i objektivno odlučivanje
Upravljanje državom koja se želi razvijati ima dva konstruktivna područja s aspekta odlučivanja:
– subjektivno (politička volja) gdje su upleteni rizici izbora budućeg djelovanja (aktivnosti poput poduzetničkih te uzimanje i dodjela resursa društveni akterima (aktivnosti pomoći).
U subjektivno odlučivanje, ali destruktivno, spada i iracionalno odlučivanje utemeljeno na neznanju i pogrešnom mišljenju, pogodovanje posebnim interesima na štetu zajednice, dopuštanje korupcije i kriminala,…
– objektivno (znanstveno i stručno) gdje je riječ o učinkovitosti i kvalitet institucija javnog sektora i njihova rada. Ovaj proces mora biti racionalno planiran i izvršavan jer ako nije smanjuje životni standard građana, konkurentnost poduzetnika i obujam i kvalitetu razinu javne usluge.
Teškoće za građane nastaju kad područje subjektivnog destruktivnog odlučivanja prevlada u procesima koji zahtijevaju objektivno odlučivanje.
Kašnjenje razvoja organizacije države svake godine povećava troškove jer se oni troškovi koji se mogu otkloniti uz pomoć nove tehnike i tehnologije te znanja ne otklanjaju pa ostaje sve manje novca za građane i poduzetnike.
Ako vlast ne razvija javni sektor onda provodi degradaciju građana i države, destruira suverenitet.

Mora li ustrojstvo javnog sektora biti prema stručnim načelima i pravilima upravljanja i organizacije i to:
– bez rada koji nema svrhu u korist građana,
– sukladno postojećim stručnim metodama i stupnju automatizacije upravljanja, administracije i stručnih procesa djelatnosti,
– s najmanjim troškom za porezne obveznike, i najvećim povratom javnih usluga,
– konkurentno, učinkovito s niskim troškovima i solidnim plaćama,
ili može biti kako sabor, vlada, i uprave institucija odluče (temeljem „političke volje” – (pojam koji ne postoji u ustavu i zakonima i koji treba tumačiti kao „proizvoljno”), a protivno znanosti i stručnom znanju?
Kad se govori o „političkoj volji” često je riječ o pojavi „subjektivnog destruktivnog odlučivanja”.
U donošenju “političke volje”  se plasira i pitanje „Kako ćemo slušati znanstvenike i struku kad o svemu imaju različita mišljenja?” Nesuvislo pitanje kao da se ne zna da postoje različite mogućnosti.

Upravljački i organizacijski nije izvjesno da su zadovoljeni kriteriji da postojeći oblik društvenog života možemo zvati država
Pravni oblici organiziranja ljudi ne moraju biti ustrojeni stručno, niti upravljani da ostvaruju zakonitu svrhu, a pogotovo da to čine izvrsno. Neke organizacije su samo pravne forme ustrojene naizgled prema zakonu i internim aktima, a služe svrhama, u potpunosti ili djelom, koje nisu pravno određene niti u korist građana.

Što ako je postojeće ustrojstvo državne i lokalne uprave te ostatka javnog sektora određeno „političkom voljom” (iracionalnim destruktivnim odlučivanjem) tako da troši nepotrebno više desetaka milijardi kuna nego što bi mogle trošiti da su stručno upravljane?

Za posljednjih 18 godina broj zaposlenih u općinama se povećao više od dva i pol puta, u županijama se udvostručio, a u gradovima povećao za 50%. Krajem 2019., u 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave bilo je zaposleno 19.047 službenika i namještenika, 2409 zaposlenih u županijama, 10.777 u gradovima i 5861 u općinama. Dubravka Jurlina Alibegović, EIZ.
U tom razdoblju milijarde su potrošene za nabavu računalne i komunikacijske opreme te računalne programe i s time povezanu edukaciju.
Unatoč „digitalizaciji” i enormnim troškovima, u okolnostima siromašenja i pada kvalitete javnih usluga, povećanje broja zaposlenih? To može učiniti samo politička volja koja ne postoji u pravnom sustavu, a o kojoj se priča ne razumijevajući o čemu je riječ.

O kakvom je djelu riječ?
Je li riječ o izvrsnim odlukama, nekažnjivoj ili kažnjivoj pogrešci upravljača, poslovnom kriminalu na štetu proračuna, veleizdaji jer se novac koji su mogli iskoristiti potrebiti, bolesni i siromašni te za razvoja javnog sektora nepotrebno rasipa ?
Ili je riječ o „političkoj odgovornosti”, a prema pravu o neodgovornosti odnosno tragičnom nasilju ljudske gluposti, nesposobnosti i štetnosti nad građanima?

Umjesto korisnih razvojnih procesa zamjene nisko kvalitetnog i rizičnog ljudskog rada računarima, automatima i robotima te procesa stvaranja bolje plaćenih radnih mjesta sposobnih za konkurenciju na svjetskom tržištu, koja su morala u javnoj upravi smanjiti broj zaposlenika najmanje za 20 do 30%, povećati plaće i dio zaposlenika iz javnog sektora premjestiti u privatni, u protekla dva desetljeća desilo se ogromno i nepotrebno povećanje broja zaposlenika na štetu građana s niskim primanjima te manjih mirovina i lošije zdravstvene zaštite.
O tome se ne govori, a jasno je i zašto.

Odgađanje donošenja zakona, zakoni po hitnom postupku, zakoni koji ne ostvaruju svrhu u korist građana ili to čine djelomično
Česta je pojava „donošenja zakona u zadnji čas” ili po hitnom postupku („ Agrokor” i „obnova ”,…).
To su zakoni koji su mogli biti napravljeni mnogo godina ranije i nikakvog razloga za kašnjenje/zadnji čas, osim nesposobnosti vlada nije bilo. Dakle, moglo je i moralo je biti regulirano, mnogo ranije, a nije. S lošim posljedicama za građane.

Koliko takvih većih i manjih područja regulacije ne postoji, a potrebna su, a koliko je područja s upravljačkog i ustrojstvenog aspekta pogrešno regulirano? Ogromno i zato se „država” ne može razvijati.
Regulacija upravljača (posebice vlade i vrhova institucija) je nedostatna i loša, a regulacija procesa javnog sektora nepravedna po građane, protivna koristima građana, te stručnim načelima upravljanja i organizacije.

Vlada nije napravila analizu koliko smo ovlasti prenijeli na EU i međunarodne institucije
Tu su i usmjerenja i graničenja koja nam nameću pojedini međunarodni pravni instrumenti, a koja djeluju loše na razvoj zbog naših okolnosti i karakteristika.
Pitanje je kakav je utjecaj toga na razvoj države, koliko nam usmjerenja i ograničenja koriste, a koliko štete.
Nismo vidjeli zaključak o uštedama nakon uvođenja razdjelnika niti planirane uštede za bojlere nove generacije. Niti koliko će porasti standard građana u prvim godinama nakon uvođenja eura.