Poštovani,

Molim proučite tekst i odgovarajuće postupite.

Korupcija postoji jer se želi da postoji, a ne zato što je ona neminovna pojava u demokratskoj državi.
Korupcija je nezakonita pojava kojom se sredstva građana za zajednička dobra «uzimaju ili daju» neovlaštenima. Ona je pojava protivna moralu te koristima države i građana koja se često ne sankcionira (ostaje neotkrivena) i loše se sankcionira.
Riječ korupcija ublažava sadržaj pojave jer je riječ o kriminalu – krađi od proračuna građana i to od strane službenih osoba i time se smanjuju sredstva za potrebite. Dakle sankcije za korupciju bi trebale biti veće nego uobičajene kazne.

Loš sustav sprječavanja i sankcioniranja korupcije je dio ne demokracije.
Nedemokratski režimi tvrde da se u zakonima nalaze «sredstva za borbu protiv korupcije» te da ju je teško detektirati. I jedno i drugo je netočno.
Analiza – «sustava za borbu protiv korupcije» u zakonima ukazuje da je on loš; nedovršen, a da su sredstva zakona koja bi ju trebala onemogućavati loša. Procesi kupovanja i prodaje, razmjene i distribucije stimulacija i pomoći u kojima se događa korupcija oblikovani su tako da je mogućnost nastanka korupcije vjerojatna i laka.

Primjerice javna nabava koja ne vodi računa o načelu poduzetničke poštenosti, koja ne govori o ravnomjernoj distribuciji ili zasluženoj distribuciji dobiti u odnosima glavnog ugovarača i kooperanata, ili poštenim prilikama za dobivanje poslova, ili,,, nije dio demokracije,
Ili dijeljenje stimulacija poduzetnicima bez garancije za učinak na povećanje poreza,….
Ili stimulacija za kupovanje električnih automobila (poticanje potrošnje tuđeg proizvođača i bogatih građana) umjesto jačanje izvoznika, poticanja domaće poljoprivredne proizvodnje.

Novac iz proračuna nema jednake karakteristike kao novac privatnog poduzetnika. On nastaje iz zajedništva građana i treba zadovoljavati sve načela ljudskih prava.
Česti su slučajevi da velik dobavljač putem javne nabave dobiva posao od države te uzima kooperante. Prilikom isplate od države zadržava novac ili kooperante ucjenjuje da mu daju popust da račun isplati u roku.. Država to ne regulira i prepušta privatniku monopol raspolaganja državnim novcem te time krši načela jednakosti uvjeta poslovanja

Pravilo u zakonu o javnoj nabavi (određenom konceptom demokracija) bi trebalo biti «Veliki dobavljač po primitku novca od države mora prvo isplatiti novac kooperantima, pa ostatak zadržati sebi.»

Zašto ne postoji e dražba za nabave do 15000 eura? Ili e licitacija za prodaju nekretnina?

Postojeća neodgovarajuća rješenja ustava i zakona koja «bi morala onemogućiti korupciju» imaju iste karakteristike kao i ona kod regulacije raspolaganja proračunom i imovinom države i javnog sektora. I loši su.
Svi državni procesi koji se brinu o novcu i imovini bi trebali biti oblikovani tako da poštuju temeljna ljudska prava i slobode. To ne čini, stoga država ima visoke nepotrebne troškove pa se porezni obveznici opterećuju visokim i brojnim porezima ili se povećavaju stope.