Poštovani,

Tražio sam dokaze o postojanju demokracije no nisam ih pronašao. Postoje samo tvrdnje nekih da žive u demokratskim državama.

Ustavi država nedostatno opisuju pravni koncept demokracije pa postoje samo države koje sebe nazivaju demokracija
Pravno uređenje država je do 2022. godine uvijek bilo lošije od koncepata pravnog uređenja koje bi trebalo biti izneseno u ustavu. Postoje kriteriji za ocjenjivanje izgrađenosti sustava u odnosu na njegovu svrhu pa se to može odrediti. Ako ustavni koncepti nisu precizno pravno dostatno i jasno određeni ne znamo ni u kakvoj državi bi željeli živjeti.

Stvarno uređenje države (praksa) je uvijek lošije od pravnog uređenja iz niza razloga, od promjena tehnike i tehnologije, znanja, događanja u prirodi do toga da se neki ne žele pridržavati zakona.

Država je organizacija koja primarno pravno određuje odnose između njenih državljana i građana te u dijelu ostavlja slobodu građanima da uređuju svoje odnose, govore i ponašaju se slobodno.

Znamo da:
– u državi dio odnosa nije reguliran (jer se namjerno ili zbog nesposobnosti kasni ili jer se ne razumije da je potrebna regulacija),
– dio odnosa nije potrebno regulirati,
– se dio odnosa između građana odvija protivno pravilima ustava i zakona: kriminal, korupcija, izbjegavanje plaćanja poreza, procedure odnosa dozvola i kontrola građana i poduzetnika,……
– vlasti i vladajući nekada loše rade te protivno načelima struka i ekonomskim načelima, čak i protivno zakonima.

Zakoni su loši ili nedostatno dobri, a provođenje i pridržavanje zakonima još lošije.

U ustavima nema riječi kapitalizam i prema njima ne živimo u kapitalizmu. Dakle, pravno ne znamo što je to kapitalizam jer koncept (model) u ustavu nije objašnjen putem dostatnih i jasnih načela i pojmova. Slijedi da ne možemo utvrditi jesu li zakoni sukladni Ustavu.
Niti zakoni ne tumače pojam što je to kapitalizam.

Ustavi često spominju riječ demokracija, ali pojam ne objašnjavaju temeljito, onako kako bi to trebao zbog potreba prava i stručnog razumijevanja složenih ljudskih odnosa.

Zakoni koji se zovu zakoni, a to nisu
Dio sadržaja ustava često nije razrađen u zakonima. Primjerice odgovornost vlade za nezaposlenost, nedostatne plaće te granicu odgovornosti prema građanima.
Popriličan dio sadržaja ustava i zakona ne živi u praksi.
U zakonima i praksi ima mnogo određenja ponašanja koja su suprotna konceptima ljudskih prava, slobodnog tržišta i demokracije.
U ustavima nedostaje mnogo elemenata da se odredi demokracija kao cjelovit sustav.
Primjerice, tržište je podsustav demokracije, a svrstava se u kapitalizam.
Sva demokratska načela i ljudska prava mogu se primjenjivati i na tržištu, a ne primjenjuju se.

Pravno uređenje nekih država je loše – nedostatno i sa mnogo elemenata uređenja iz ekstremno drugačijeg koncepata.
Antidemokracija je državno uređenje čiji se režim izjašnjava kao demokracija i ima neke njene organizacijske oblike i pravila, izjašnjava se kao tržišno usmjerena, ali djeluje pod utjecajem skupina koje rade protivno načelima zajedništva u državi i ljudskih prava.

Zakon koji ne uređuje pošteno i pravedno odnose aktera nego neke favorizira, direktno smanjuje konkurentnost države jer omogućava stvaranja parazitskih aktera ili što je još lošije parazitskih i destruktivnih aktera u državnim institucijama. To vodi smanjenju bogatstva građana i zatim i smanjenju potencijala razvoja i privrede i javnih usluga, tj zaostajanju države.

Ustav koji ne razrađuje dovoljno načela demokratskog uređenja omogućava stvaranje i jačanje parazita i destruktora, te pretvaranje vlasti u režime, s koruptivnim, kriminalnim i totalitarnim usmjerenjem. I to se zbiva isključivo izbjegavanjem određivanja ili kašnjenjem u određivanju ili za građane lošim, a za favorizirane korisnim rješenjima zakona i akata, odnosno neprovođenjem zakona prema nekim.

Kad se u praksi dogodi da velik broj ljudi krene tražiti zaštitu pravosuđa gotovo je izvjesno da se radi o propustu pogrešnog oblikovanja ili propusta oblikovanja zakona.
”Ugovor o kreditu” koji ima “valutnu klauzulu” zapravo nije ugovor o kreditu za kojeg je karakteristično da snosi relativno male rizike za dužnika. To je u stvari opcijski ugovor jer nosi velike rizike za dužnika. A prema “ustavu i zakonima ”je prošao kao kreditni ugovor?
Zašto? Zato jer ustavi i zakoni nisu dostatno uređeni i zato jer nisu utemeljeni na demokratskim načelima.

Režimi nastoje imati loš pravni sustav jer im je to jeftino i lako sredstvo za dobivanje i održanje vlasti. To činet tako da ustav i zakone čine nedovršenima i nejasnima, nedovoljno određenima.
Zapitajmo se: Ima li u ustavu i zakonima dovoljno sadržine koja regulira pojam (koncept/model) demokracije da bi se mogli govoriti o demokratskoj državi?
Režimi čak izbjegavaju koristiti pojmove iz ustava i zakona koje su sami napisali jer je to sredstvo obmanjivanja oporbe koja radi u korist građana i države. Oni uvode pojmove poput „politički”, „politička odluka”, „politička volja” i time nastoje obmanuti oporbu i kastrirati ju u djelovanju na način da se sve svede na „beskonačne ponavljajuće rasprave ¸nekad i s dramskim efektom”, a što je i uspjelo u protekla tri desetljeća.

Temeljna pitanja ustrojstva države koja u ustavu nisu regulirana ili su nedostatno regulirana:
– nedovoljno objašnjenja o demokraciji,
– nedovoljno objašnjenja svrha, načela i pravila pod kojim radi javni sektor,
– granica zadaća javnog i privatnog sektora,
– načelo visine poreznog i drugih opterećenja građana i poduzetnika u „normalnim okolnostima”,
– načela javnih politika koja imaju nedostatno pravila i pojmova u zakonima,
– sukob interesa zastupnika u saboru: kad je riječ o temama u upravljanju državom, a kad je riječ o stranačkoj propagandi kojoj nije mjesto u raspravama u saboru,
i još mnogo toga.

Ustavna prava građana koja bi trebala postojati u demokraciji
Ustav je pravni akt po njemu se moraju oblikovati zakoni i djelovati.
Ako u ustavu nisu svi potrebni sadržaji onda se ne može tvrditi da su zakoni suprotni ustavu.
I ne može se provjerit je li određena odredba zakona demokratska ili ne.
Ako se po ustavu ne djeluje onda je država organizirana drugačije od Ustava, a onda je riječ o veleizdaji.

Uz grupu načela o direktnom sudjelovanju građana u upravljanju državom, dvije grupe načela bi trebale biti sastavni dio svakog ustava.

Minimalnog uplitanja države u život građana
– kvaliteta, učinkovitost i ekonomičnost svih procesa države i javnog sektora s javno objavljenim kalkulacijama za javne usluge zbog manjih poreza i trošenja vremena građana,
– čuvanje osobnih informacija građana,
– javni sektor mora postupati u dobroj vjeri prema građanima,
– nezakonito postupanja zaposlenika javnog sektora prema građanima te nepoštivanje propisa koji uređuju odnose prema građanima se kažnjava iz njihovih plaća ili osiguranja koje uplaćuju zaposlenici za pogreške kojima nanose štetu građanima i proračunu.

Maksimalne koristi za građane
– načelo maksimalnog učinka države na sve građane u područjima obrazovanja, zdravstva i mirovina, podrške građanima,
– svi redovni dokumenti koje država zahtijeva od građana su bez naknade prvi put
– načelo slobodnog izbora eutanazije u određenim uvjetima,
– načelo pravične ravnoteže uređenja poslovanja privatnog i javnog sektora, (isti radni uvjeti, tržišne plaće i načini zapošljavanja,
– načelo bez ili s minimalnim utroškom vremena građana u odnosima s državom zbog
prava na slobodni život građana i utjecaja na razvoj države.

Pogledajmo kako izostanak regulacije prema načelima iz gornje dvije grupe utječe na destrukciju države.

Prvo, tržišta rada, u kojem zaposlenici u privatnom sektoru rade prema plaćama određenim na tržištu, a zaposlenici u javnom sektoru na temelju koeficijenata složenosti poslova i dodataka.
Postoje dva različita sustava “Plaća” pri tome je onaj privatni navodno vođen pohlepom i profitom, a “onaj javni” je navodno “pošten i uređen”, a zapravo kriminaliziran djelovanjem koristi političkih stranaka koje izmišljaju nepotrebna radna mjesta s visokim plaćama i zapošljavaju svoje, održanjem na vlasti te preraspodjelom novca u korist javnog sektora od građana i poduzetnika putem zakona, ali bez opravdane osnove korištenja za razvoj države.

Drugo, dio tržišta roba i usluga u razmjeni javnog i privatnog sektora. Javni sektor kupuje istovrsne robe/usluge prema različitim ugovorima i njihovim dodatcima iako bi trebala kupovati prema standardnim ugovorima zbog načela jednakog postupanja prema svim subjektima. Narušavaju se ustavna načela jednakosti, sinergetskog djelovanja države, tržišna načela.

Treće porezni sustav – razrez poreza na promet nekretnina kojem se osnovica određuje kao prosječno ostvarena prodajna cijena na lokalnom tržištu. Time se favoriziraju oni s skupom imovinom, a kažnjavaju oni s jeftinom imovinom. To načelo je suprotno tržišnom načelu kojim se osnovica određuje na temelju jednadžbe procjena građevinskog stanja nekretnine + potrebna renovacija = prosječnoj cijeni za tu vrstu nekretnina i lokacije na tržištu.

Prethodna tri primjera dokazuju odsustvo tržišta, dakle postojanje nedemokracije. Demokracija – humana država ne može postojati bez tržišta. Ljudska prava se ne mogu ostvariti bez ekonomskih sloboda.

Moć države i blagostanje građana se gradi na povezivanju obrazovanja/istraživanja – privrede – vojske – javnog sektora. I uvijek će. Uspješnost u postizanju ustrojstava spomenutih djelatnosti i njihovih veza stvara uspješne države

Koncepti u djelatnostima država imaju pojmove, načela, pravila, standarde rada javne usluge. Izostanak potrebnih načela i pojmova, loše definiranje pojmova i loše određenje načela u pravu (ustavu i zakonima) iz temelja mijenja pravni sadržaj onih riječi – koncepata koji predstavljaju lijepe i tople humane zamisli, primjerice demokracija, ekonomske slobode, tržište. Spomenute devijantne pojave u planiranju državnog uređenju u provedbi stvaraju nedemokratske države.

Destrukcija humanih zamisli o državi i demokraciji počinje u ustavu i nastavlja se u zakonima uz pomoć načela i pravila koja nisu sukladna konceptima humanih zamisli, nereguliranjem, pretjeranim reguliranjem, izostankom primjene zakona prema od režima favoriziranim ili korištenjem zakona kao sredstava prisile.

To vodi održanju stanja nejednakosti i nehumanih odnosa, zadržavanju razvoja ili degradaciji demokracije, ekonomskog blagostanja i niskoj kvaliteti javnih usluga te nemogućnosti obrane i zaštite u slučaju ratova i prirodnih ili ne prirodnih katastrofa.