Neki ne znaju, neki zaboravljaju, a neki prešućuju (zbog straha ili obmane)
Stopa inflacije je pokazatelj – simptom, gotovo uvijek lošeg. Ona je poput temperature čovječjeg tijela koja pokazuje da nešto nije u redu.

Stopa inflacije je pokazatelj- sintetski (inflacija često ima više uzroka). Uzroci su bolesti društvenih procesa. Grupe uzroka inflacije su tržišne, državne – interne, međudržavne, ostale.
Sintetski pokazatelji se koriste u medijima s namjerom prikrivanja uzroka inflacije te odgovornih za inflaciju.

Gotovo uvijek je vlada primarni uzrok inflacije. Tržište i konkurencija imaju tendenciju da smanje cijene, a ako cijene rastu to čine drugi.
Pogrešno i tužno je da je odgovornost za stabilnost cijena data centralnoj banci koja ima ograničenu mogućnost djelovanja jer njena organizacijska struktura može utjecati samo na masu novca i uvjete kreditiranja.
Zaboravlja se utjecaj visokih poreznih stopa i rada javnog sektora na prodajne cijene i inflaciju te zakašnjele i nedovoljno određena sradstva javnih politika.
Posebno troškova male države (brojem stanovnika i kupovnom moći).

Inflacije je sredstvo raspodjele između onih koji se snalaze i onih koji se ne mogu snaći bez obzira znaju li ili nemaju moć ostvarenja snalaženja.A na to ima veliku utjecaj regulacija. Primjerice neke institucije javnog sektora povećavaju plaće za stopu inflacije, a za što nemaju osnove u kvaliteti i učinkovitosti niti obujmu usluga.

Stopa inflacije može ukazivati da se ostvaruju dva događaja.
Prvi, privremeni poremećaj kupovne moći i smanjenja imovine građana, nakon koje slijedi povratak na stanje prije inflacije, čak i povećanje.
Drugi, dugoročni, a vjerojatno trajni poremećaj koji će dijelu građana smanjiti kupovnu moć.

Šutnja vlade o …
Vlada ne govori o kupovnoj moći građana niti u javnim politikama ima sredstva za njihovo povećanje.

Vlade ne govori o dostojanstvenom dohotku koji je ustavna kategorija i koji bi morao biti pokazatelj državne statistike.

Vlada ne govori o odnosu kupovne moći i dostojanstvenog dohotka koji je mali.
To bi pokazalo da velik dio umirovljenika prima oko desetak posto dostojanstvenog, dohotka a prosječna mirovima iznosi tek jednu njegovu trećinu.

Vlada nikad ne govori o njenom utjecaju i utjecaju pojedinih institucija javnog sektora na inflaciju u domicilnoj državi te utjecaju drugih država.
Ona ne analizira rad centralne banke koja kasni s utjecajem na kredite, ona ne govori o utjecaju zaduživanja središnje i lokalne uprave i javnih poduzeća na inflaciju, o prevelikim porezima, ne činjenju,..

Pogrešna procjena
Vlada pogrešno nagoviješta ubrzan oporavak. Možda nekih neodgovarajućih pokazatelja. Poput rasta troškova za luksuzni prijevoz vlade.

Preko trideset godina:
– država se zadužuje, a dug raste,
– vlada je nesposobna riješiti troškove dobavljača zdravstva, broj liječnika i sestara, ročnost liječenja, dugove vele drogerijama,….
– mirovine su puno manje od dostojanstvene mirovine: prosječna mirovina=70% prosječne plaće,
– sustav obrazovanja ima lošu infrastrukturu, loše i brojne programe, a državno visoko obrazovanje školuje sve manje studenata uz povećanje broja zaposlenih,
– javni sektor se povećava iako se trebao zbog informatizacije i digitalizacije znatno smanjiti,
– broj ovršenika je velik, a i njihov dug,
– krediti dijela građana su veliki
-……

Kako bi se to životni standard ubrzano povećao kad je cjelovita organizacija javnog sektora upravljački i organizacijski zaostala, neučinkovita i skupa.
Ne zaboravimo konkurentnost država, a posebno javnog sektora se smanjuje tako da se povećava jaz spram razvijenih država. To treba uzeti u obzir kod odluka o osobnom i poslovnom životu.