Opozicija je nekonkurentna jer koriste riječi vladajućih
Opozicija u parlamentu često nasjeda na obmanjivanje vladajućih koristeći riječi koje neprecizno određuju o čemu je riječ, a koje im vladajući podmeću. Uz te riječi ne nalaze se pojmovi zakona niti pojmovi struka primjerice ekonomije. Te riječi nisu predstavnik stvarnog događaja i usmjeravaju na pogrešno zaključivanje.
Time opozicija građanima izgleda slična vladajućima, smanjuje svoju sposobnost analize i sinteze te upravljačke i konkurentne sposobnosti te ostaje kao formalni subjekt – privjesak državne institucije parlamenta umjesto da bude stvarni društveni akter s utjecajem na razvoj države.
Obmanjivanje opozicije vladajući počinju stapanjem dva potpuno različita procesa ljudskih odnosa u jedan i to procesa upravljanje državom i procesa upravljanje vlašću u riječ – politika. Oba procesa nisu u ustavu i zakonima dostatno formalizirana, a onaj upravljanje vlasti je lošije reguliran.
U velikom broju slučajeva rasprave u parlamentu dešavaju se slijedeće situacije: Vladajući i opozicija koriste Opozicija bi morala koristiti
* politički ne bi smjela koristiti taj pridjev
* političari vlada, dužnosnici, član stranke, zastupnici,…
* politička volja1 (odluka) volja vladajućih, volja stranke
politička volja2 nadležnost vlade, pogrešni prioriteti vlade,
nesukladnost odluke vlade s koristima građana,
ne činjenje vlade
* politika1 javna politika, upravljanje državom, nesukladnost rada vlade s ustavom i zakonima, koristima
građana, strategijom,
* politika2 borba i održanje na vlasti
“Odsustvo političke volje vladajućih.” Formulacije sadržine poput ove zastupnici ne bi trebali koristiti jer nije pravno određena.
Politička volja =/= volja jedne stranke ili vladajućih
Politička volja (subjekta) = nejasan izraz, ali kolokvijalno znači želju, izbor što će se činiti ili neće, koje će se preferencije proglasiti važnima za sadašnje djelovanje te ostvarenje namjere ali uz obrazloženje.
Politička volja nije pojam iz ustava i zakonima i ne bi se smio koristiti u državnim poslovima gdje je riječ o nadležnostima, ovlastima obavezama prema javnim politikama (ne strategijama), planovima, proračunu i ne činjenju (grubi nemar, nemar, namjerno za tuđu korist) odgovornih osoba.
Ako se stranke u parlamentu nisu složile oko neke odluke, čak i teme, a odluka/tema je prevladala u odlučivanju riječ je o volji jedne stranke ili vladajućih stranaka.
Rečenica o političkoj volji koja se artikulirala, prema kojoj je donesena odluka ili nije.
To je način obmane vladajućih kad neće da preuzmu odgovornost za nešto, oni govore bezlično i u pasivu.
Kad žele da preuzmu zasluge govore u prvom licu jednine ili (partijske) množine.
Rečenica „To je naša politička volja.” se koristi i za blokiranje nesnalažljivih sugovornika od daljnjih pitanja. Ako sugovornik iz oporbe ne propituje dužnosti, ovlasti i prioritete vlade gubi utjecaj u javnosti.
Poštovani koristite lijepi hrvatski jezik i nažalost loš pravni sustav ako želite suzbiti nečinjenje vladajućih i njihovu nesposobnost te razviti državu. To je tek početak ali neophodan.