Političari i zaposlenici javnog sektora obmanjuju građane na različite načine. Oni nekad:
– koriste propagandu da bi izobličili informacije sa svrhom da građane dojme određeni način (hvaljenje, optuživanje drugih, plašenje,…),
– šire dezinformacije ili lažne vijesti,
– koriste emocionalne apelacije da bi izazvali određene reakcije i pridobili podršku građana. Ovo može uključivati obmanu strahom, ljutnjom, tugom, sažaljenjem, nadom ili drugim emocionalnim odgovorima da bi potaknuli određeno ponašanje građana,
– koriste (retoriku) uvjerljiv jezik, fraze ili slogane da bi stvorili određeni dojam, često bez pružanja informacija ili elemenata planova,
– koriste sredstvo skretanja pažnje da bi preusmjerili fokus javnosti s važnih pitanja ili teškoća na manje važne ili senzacionalističke teme političarima korisne teme te izbjegli odgovornost,
– koriste sredstvo stvaranja zabrinutosti/straha da bi stimulirali građane da podrže određenu politiku ili kandidata ili da ne reagiraju. To može uključivati naglašavanje prijetnji ili stvaranje percepcije krize.

Česta je kontrola ili obmana medijskim izvješćima. To može uključivati ograničavanje pristupa određenim informacijama, pritisak na novinare ili stvaranje lažnih priča (prikaza događaja) o nečemu.
Političari koriste društvene medije za komunikaciju s građanima, ali i za širenje dezinformacija ili stvaranje određenih slika o sebi ili njihovim protivnicima.

Razvijajte mišljanje, pratite vijesti iz više izvora te prepoznajte i analizirajte
različite oblike obmane da bi donosili informirane odluke o društvenim odnosima
i osobnom djelovanju i ponašanju.

Političari koriste razne retorička sredstva da bi utjecali na percepciju i emocije građana te ostvarili svoje ciljeve. To su:
– blaži izrazi (eufemizmi) bi ublažili negativan dojam određenih politika ili odluka. Na primjer, umjesto “povećanje poreza”, može se koristiti “fiskalna prilagodba”,
– dvostruki standardi u ocjenjivanju pojedinih događaja i osoba, promijena svoje stavove ovisno o situaciji da bi postigli određene političke ciljeve. Ovo stvara dojam nedosljednosti ili licemjerja,
– koriste stereotipe ili generalizacije o određenoj skupini ljudi, pojavi, a što može služiti ciljevima, vlasti ali istovremeno poticati predrasude i podjelu,
– izostavljaju informacije da bi stvorili određeni dojam ili obmanuli percepcijom. Ovo može uključivati naglašavanje samo pozitivnih aspekata neke politikei zanemarivanje negativnih.,
– postavljaju retorička pitanja koja impliciraju određeni odgovor s kojim se pokušava usmjeriti razmišljanje građana u određenom smjeru.
Građani moraju biti svjesni ovih djelovanja da bi mogli analizirati političare i njihove iskaze te donositi informirane odluke. Mišljenje i provjera činjenica govora političara su važni zbog sprječavanja obmane.

Demagogija je retorički koncept koja koristi obmanu emocijama. Ona obuhvaća upotrebu iracionalnih argumenata, napada na osobu umjesto na argumente teme o kojoj se raspravlja te pokušaje obmane emocijama. Demagog često koristiti emocionalno nabijane argumente umjesto činjenica da bi stekao pažnju i podršku.
Demagogija se povezuje s populizmom i može uključivati upotrebu apela na nacionalne ili etničke osjećaje, obećanja koja su teško ostvariva, te napade na određene skupine ili institucije da bi se stvorio osjećaj nužnosti za promjenom ili podrškom određenoj ideji/programu. Ona usmjerava k emocijama umjesto na mišljanju i činjenicama na račun objektivnih informacija i istine.

Demagozi koriste različite metode:
Emocionalna manipulacija, pokušava se izazvati snažna emocionalna reakcija da bi se stvorila emocionalna vezu političari građani.
Upotreba stereotipa i predrasuda pomaže u oblikovanju negativnih stavova prema određenim skupinama ljudi ili idejama. To stvara „neprijatelje” ili “drugačije” na koje se može usmjeriti bijes ili strah.
Poistovjećivanje s građanima „ Ja sam jedan od običnih ljudi.” . To rade koristeći jednostavan jezik, izraze koji su bliski svakodnevnom govoru i ponašanje koje izgleda kao da odražava iskustva većine.
Obećanja koja su teško ostvariva, bez konkretnih planova za njihovo ostvarivanje. Cilj je dobiti podršku javnosti, a ne provesti te planove.
Napadi na osobnost Umjesto usmjerenja na vlastite kvalitete i planove, koriste se napadi na osobu suparnik. Cilj je diskreditirati druge da bi se stvorio dojam da je demagog dobar izbor.
Manipulacija medijima uključuje selektivno predstavljanje informacija, davanje senzacionalističkih izjava koje privlače pažnju medija, ili izbjegavanje odgovaranja na konkretna pitanja.
Iskrivljavanje i netočne činjenice u svrhu podržanja vlastitih argumenata, primjerice izostavljanje informacija iz konteksta ili izmišljanje činjenica.
Korištenje retorike uključuje upotrebu snažnih i emotivnih riječi, fraza ili slogana koji potiču određene osjećaje ili reakcije.