Kapitalizam nije pravni (ustavni i zakonski) koncept organizacije države

a) Teorije o kapitalizmu

Većina teorija o kapitalizmu kažu da je to ekonomski sustav (neki kažu i društveni).
* Kažu da je kapitalizam utemeljen na: privatnom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju sa svrhom ostvarenja profita koji omogućava takmičenje i razvoj. Privatno vlasništvo akumulira sredstva za proizvodnju, utječe na stvaranje «sustava cijena i nadnica za rad» te nastoji stvoriti monopolne situacije i situacije u kojima je ono privilegirano nad drugim pravnim subjektima. Država bi se trebala brinuti da postoji slobodna razmjena na tržištu.
* Kažu da u praksi ima više vrsta kapitalizma: kapitalizam slobodnog tržišta, kapitalizam društvenog blagostanja (welfare), državni kapitalizam, totalitarni kapitalizam.
* Kažu da većina država ima mješovite kapitalizme. Oni se razlikuju prema stupnjevima slobode tržišta odnosnu stupnju intervencije i reguliranosti tržišta od države uključujući državno planiranje, odnosu javnog i privatnog vlasništva te poreznog sustava, i od države određenoj socijalnoj politici. To su sadržaji koje određuju vlasti i vladajući putem države i zakona tj. kroz koncepte, načela i pravila ili njihova odsustva.

b) Teorije o demokraciji
Kažu da su za demokraciju karakteristični: slobode osobnog vlasništva i slobode razmjene pod jednakim pravednim uvjetima za sve, slobode osobnih ideja i slobode razmjene ideja pod jednakim uvjetima za sve. Kažu da je svrha demokracije najveći mogući progres i blagostanje te očuvanja zajednice građana.

c) Zašto imamo dva naziva (demokraciju i kapitalizam) za jednu pojavnost koje određuje ukupnost odnosa građana (organizacije) u državi na temelju slobode vlasništva te slobodne komunikacije i razmjene?
Zbog neznanja ili obmane?
Je li kapitalizam pojam koji nema veze sa pravnom stvarnošću država?
Postoji li kapitalizam kao društvena pojava uopće? Je li kapitalizam naziv za nedemokraciju? Je li kapitalizam nezakonita pojava izvan zakona?

d) Koristi li se pojam kapitalizam (koji prema mojim saznanjima nije pravni koncept niti jednog ustava) umjesto pojma – izraza «nedovršena, nepotpuna i nerazvijena demokracija s nemoralnom i nehumanom strukturom načela i pravila»?

Ustav čija je izvorna svrha da bude najviši pravni instrument stvaranja i očuvanja zajedništva građana neke države trebao bi potpuno i precizno opisivati koncept državnog uređenja. Ako to ne čini pa time onemogućava građanima da razumiju i glasaju na izborima i djelovanjem u svoju i zajedničku korist. Tada se ne može provjeriti jesu li zakoni sukladni sa ustavom pa su moguće velike distorzije u zakonima i radu vladajućih i vlasti čak do te mjera da u demokratskim državama nastane totalitarizam ili od tržišta «koruptivna razmjena i otimanje uz pomoć nedemokratskih zakona”.

 Nema potrebe da se koristi pojam kapitalizam u izgradnji humane države

Odnosi građana i pravnih subjekata bi u demokratskoj državi trebali biti određeni jednakošću, odnosno da se štite slabiji. Svako načelo i pravilo iz ustava i zakona određuje neki odnos između pravnih subjekata, a time se određuju i karakteristike države. Iz tog slijedi da svako načelo i pravilo zakona, odnosno njihovo odsustvo određuje je li uvjetno riječ o demokratskom ili nedemokratskom sustavu.

Razrađena načela ljudskih prava i demokratska načela su dovoljna i za uređenje odnosa u poduzetništvu i ekonomiji pa je tim riječ kapitalizam suvišna i za raspravu i u pravu.

Sustav koji nije demokratski je nedemokratski ili njihova kombinacija.

Jaje ili kokoš? Može se pretpostaviti da društvene procese pokreću poduzetnici. Ili da društvene procese pokreće javni sektor obrazovanjem i drugačije te da je postojeće javno objavljeno znanje javno dobro koje koriste i poduzetnici. Pravni sustav (ustavno uređenje) utemeljeno na prvoj pretpostavki će biti znatno drugačiji od pravnog sustava utemeljenog na drugoj pretpostavci.

Zašto demokracije ne bi prodavale poduzetnicima pravo da se bogate na njihovim građanima? Tad bi se mnogi porezi mogli ukinuti, smanjile bi se troškovi države jer ne bi nastupala kao posrednik,a «odlijevanje» inozemenog poduzetničkog novaca izvan države bi bilo znatno smanjeno, a građani bi bili bogatiji.

Ista načela demokracije i ljudskih prava se odnose podjednako na «društvene odnose» i na tržište. Prema tome tržište je dio demokracije, a ne dio kapitalizma.

Rečenice: Pravo na nepovredivost vlasništva.ili Jamči se sloboda vlasništva. su rečenice iz Ustava. Pripada li načelo o vlasništvu sustavu demokracije ili sustavu kapitalizma?
Na to se ne može odgovoriti koristeći kontekst prava jer u ustavu i zakonima riječi demokracija i kapitalizam nisu stručno strukturirani ni objašnjeni.

K.Marx i M. Friedman su rekli da su ekonomske slobode uvjet za političke slobode (protivnik i pobornik kapitalizma).

No, onda je Friedman pogriješio i izjavio da se ekonomske slobode ne mogu tumačiti u kontekstu političkih sloboda? Time je pokušao opravdati analitičko odvajanje «politike» od «ekonomije».

Prvo, svaka razmjena ima humanu, radnu, troškovnu, resursnu, psihološku i brojne druge dimenzije pa je svako odvajanje pogotovo »političkih sloboda» od ekonomskih sloboda nelogično i analitički neprihvatljivo.
To stoga jer riječ «političke slobode» uključuje dva procesa – vlasti i upravljanja državom koje se moraju odvojeno razmatrati i ustavno i zakonodavno urediti.

Drugo, u državi tokovi novca koji prate razmjenu i poreze su izloženi utjecajima vlasti i ne građanskim koristima koji novac koriste nesukladno demokratskim načelima. I zato je razmatranje ekonomskih sloboda direktno povezano s «političkim slobodama».

Treće, zakoni i razmjeri nejednakosti ukazuju da nema ekonomskih sloboda pogotovo kad se prati tok novca građani i poduzetnici – proračun – dobavljači i korisnici proračuna.
Dio regulacije građani i poduzetnici – proračun je obiman i razrađen, a dio proračun – dobavljači i korisnici proračuna obujmom nedovoljan i ne razrađen. Posebno je loše reguliran rad parlamenta i vlada.