Rečenica g. Plenkovića “Hrvatska je u 2030. godini konkurentna, 1 inovativna2 i sigurna zemlja3, prepoznatljivog identiteta i kulture4, zemlja očuvanih resursa5, kvalitetnih životnih uvjeta6 i jednakih prilika za sve7”.
Rečenica je po konceptu jednaka rečenici „ Hrvatska zemlja znanja”. Stvara pozitivan dojam, a neistinita je u sadašnjosti, a vjerojatno će biti neistinita i u 2030-toj.
Svrhe ovakovih rečenica su stvoriti predodžbu: zahtjevnog rada vlasti s uspješnim rezultatom” i dati važnost onome koji govori. Rečenica je stručno prazna i upravljačko nefunkcionalna jer se zadržava na nabrajanju koncepata bez obrazloženja rezultata. Rečenica navodi područja javnih politike i njihova načela koja su u tridesetak proteklih godina države ponavljana i nikad ostvarena.
Rečenica je simbol povezanih interesa umješnih i uspješnih u osvajanju vlasti i otuđivanju resursa građana i države, a neuspješnih i destruktivnih u upravljanju razvojem države. Rečenica koristi nepravi prezent umjesto futura i time simbolično govori neistinu.
Rečenica je rečena početkom 2021. kad je Hrvatska po stvaralačkoj snazi i stupnju razvijenosti pri dnu EU i gdje je pala sa dobre startne pozicije nakon 30 godina loših vlasti.
I danas djeluju jaki procesi destrukcije države uz slabe razvojne procese te guraju Hrvatsku prema siromaštvu građana siromašnih država Afrike.
Što će se vjerojatno desiti i kakva će država biti 2030-e
1 Hrvatska neće 2030-e biti konkurentna jer treba restrukturirati javni sektor čija je učinkovitost i kvaliteta mala i koji je potpuno pogrešno organiziran u odnosu na dostupnu tehnologiju i znanje, a vlade to ne čine.
2 Javni sektor je upravljački i organizacijski zaostao i ne može u desetak godina niti djelomično savladati tu zaostalost, a kamo li biti inovativan. Zato imamo jednostavne industrije i turizam. Samo dio industrija može biti inovativan.
3 Hrvatska će biti sigurna ako ju ne napadnu veća vojna sila, kriminalne organizacije ili ljudski procesi iz drugih država. Hrvatska nije i neće biti sigurna u zaštiti od provala i krađa, u zaštiti obitelji, manjina, ljudskih prava, zaštiti na radu, od onečišćenja.
4 Hrvatski identitet ima malo ljudstv, koje se dezintegrira od svih vlasti, jezično, znanjem (neznanjem) nehumanim zakonima protiv koristi građana, uvozom sve većeg broja proizvoda, medijskim nametanjem potrošačke groznice za robama i uslugama te usmjerenja zabavi.
5 Proces očuvanja resursa se neće dogoditi zbog loše vlasti koje je nesposobna riješiti korištenje državnih resursa, urbanizam, energiju, otpad. Podatak o smanjenju imovine državne i lokalne uprave od 1990. do danas nismo čuli, a nema ni plana za koliko će se smanjiti.
6 Kvalitetni životni uvjeti se neće dogoditi:
* javno obrazovanje radi uz privatno , s premalim brojem raspisanih upisnih mjesta, lošim kurikulumom i lošim metodama razvoja stručnjaka
* zdravstvo radi uz privatno, s lošom fizičkom infrastrukturom, bez novih protokola liječenja i s lijekovima stare generacije koje građani plaćaju preskupo, a na preglede se čeka i čeka,
* mirovine su oko 40% bez pokušaja da se vrati na 70% prosječne plaće,
* da javni sektor ne povećava prosječnu plaće zaduživanjem države, nepotrebnim rukovodećim i savjetničkim plaćama te nepotrebnim organizacijama prosječna plaća bi bila najmanje desetak posto manja, a sada je 60 prosjeka EU. I predstavlja jednu trećinu najvećih prosječnih plaća.
* kupovna moć građana će pasti zbog povećanja konkurentnog jaza spram drugih država
7 Sadašnji sustav vlasti počiva na nejednakosti utemeljenoj nepravednim zakonima i neizvršavanjem zakona te devijantnim zahtjevima i ponašanjem ino aktera.
On se ne može promijeniti jer zahtijeva potpuno drugačiju zakonodavnu regulaciju i njeno pošteno provođenje te izvlaštenje vlasti koja ne zna upravljati državom.
Kakva je vjerodostojna i stručna rečenica
“Hrvatska će u 2030. godini imati BDP 25. 000 eura po stanovniku i 4,2 milijuna stanovnika, imovina državne lokalne uprave će se povećati za 20% i njena iskoristivost će biti 99%, prosječna neto plaća će biti 1200 eura, mirovine će dostići 60% prosječne plaće resursa, ukinut će se javno dopunsko osiguranje, nezaposlenost će biti samo dobrovoljna. Sve ostalo će slijediti ovakvo povećanje kvalitete i učinkovitosti.”
Mogu li se takvi ciljevi nacionalne strategije ostvariti?
Što se tiče plana, metoda i izvođenja, izvedba nacionalne strategije s ciljevima iz prethodnog odlomka je relativno lagana.
Što se tiče ljudskih resursa vlasti, oni je ne mogu izvesti jer su institucije javnog sektora upravljački i organizacijski pogrešno ustrojene i njima se loše upravlja.
Vlada bi morala znati više od institucija koje treba reformirati, a to ne zna.
Neke bi institucije trebalo ukinuti, a nekima se moć znatno smanjiti, naravno uz izgradnju novih. Otpori razvoju su stoga očekivani.
Godišnji gubitci resursa i propuštenih prilika javnog sektora iznose više desetaka milijardi kuna godišnje, a čije posljedice trpe građani. Znači u slijedećem desetljeću građani će biti prepušteni sami sebi s padom kvalitete javnih usluga i životnog standarda, a država slabljenju i degradaciji.