Totalitarizam je državni režim utemeljen na sveobuhvatnoj ideologiji i brojnim vrstama terora kojima kontrolira gotovo sva područja života građana. Režim sebi podređuje državne institucije, a teror može biti direktan i indirektan, primjetljiv ili prikriven.
Totalitarizmi s kraja 20 i početka 21 stoljeća usmjereni su na kombinaciju pretežito indirektnih i direktnih sredstava vladanja.
Postoje totalitarizmi s velikom moći koji djeluju i prema ostalim državama uzimajući im resurse i namećući im uvjete života, te totalitarizmi koji djeluju samo prema vlastitim građanima.
Neki smatraju da je totalitarizam u državama gdje vlast jedne političke organizacije ne dopušta oporbu ili je čini nefunkcionalnom pa time kontrolira sve segmente društva i ljudskog života.

H. Arendt: Totalitarizam je društveni fenomen nastao 1930-ih. Ključna razlika između totalitarizma i sličnih režima (diktatura, tiranija, despotizam, autokratski režim) je u tom što ti režimi zadržavaju državnu strukturu, a totalitarizam, iako negdje zadržava državni oblik, ukida logiku države (razlikovanje vlasti od građana) i uspostavlja vlast jedne organizacije (stranke) s kojom se obmanuta većina građana poistovjećuje.
U totalitarizmu se ukidaju: politički pluralizam, slobode, pravni poredak i društveni odnosi.
U totalitarizmima, boljševički u SSSR-u za Staljina i nacionalsocijalistički u Njemačkoj za Hitlera ideologija i terori su omogućili koheziju građana pa se zbog toga unutarnji pokret protiv režima nije mogao nastati.
Totalitarizam karakteriziraju stalne promjene koje ne dopuštaju stabilnosti državnih institucija i poznatih i jasnih zakona.
Tiranin i diktator vladaju podanicima i političkim protivnicima. U totalitarizmu uz režim postoje građani koji pod utjecajem terora i propagande, iz straha ili uvjerenja, pristaju na vlast režima kojeg, ne razumijevaju lošim. Odnosi obitelj, kultura, religija, znanost, umjetnost, mediji, šport i drugo su često autonomni. Diktature i tiranije se mogu srušiti iznutra. /*

Obilježja totalitarizma i prikrivenog totalitarizma

1/Ideje režima
Ideologija i propaganda koriste nove komunikacijske tehnologije u masovnim medijima i služe prikazivanju lažnoga stanja, te odgajanju pojedinaca da slave vođu/stranku u iščekivanju boljega života.
Dio propagande je kult ličnosti vođe koji simbolizira jedinstvo režima, te propagande o primatu političke stranke kao spasitelja.
Dio ideologije su neprijatelji jer su režimi svoje postojanje i rad temelje na opasnosti od prvenstveno unutarnjih pa vanjskih neprijatelja.
Ideologija izbjegava činjenice i znanstvena i stručna tumačenja te ističe riječi s nejasnom sadržinom, a koje potiču emocije.

Prikriveni totalitarizam ima gotovo identičnu strukturu ideologije kao i totalitarizam, ali s manje frekventnim izjavama, blažim riječima i izrazima, nejasnom i reduciranom ideologijom.

2. Izvršenje ideja
Dupliciranje institucija – u SSSR-u i Njemačkoj su se stvarale fiktivne državne i stvarne stranačke, institucije u kojima su se ovlasti često mijenjale i stvarale konfuziju, zbog čega se nikada nije znalo koja ima veću nadležnost naravno i moć, primjerice Wehrmacht – vojska države ili SS stranačka vojska.

U prikrivenom totalitarizmu se u institucije zapošljavaju stranački poslušnici koji smanjuju funkcionalnost institucija i ne vide nezakonitosti ili vide pa „opraštaju” nekima, a imaju naglašenu strogost prema drugima čak i tamo gdje za to nemaju osnove.

Policijska država i teror – režim se manifestira u neprekidnom nasilju što ga provodi tajna policija ili odjeli stranke, a kojemu je svrha držati podanike u strahu, podložnosti i indoktrinaciji. Tu su i koncentracijski logori.

U prikrivenom totalitarizmu je blaži oblik i manje vidljivog terora. Tu su zatvor i umobolnica za političke zatvorenike naravno pod lažnim utvrđenjima, namješteni sudski istražiteljski progoni, uništavanje karijera do onemogućavanja zapošljavanja,…..pojedine iznenadne smrti koji put proglašene ubojstvima za koje se ne otkriju počinitelji,…

Prikriveni totalitarizam se oslanja:
– na prevelike poreze i brojne para poreze, – na sudove koji usporavaju ostvarenja prava građana i otežavaju im život, – na sporu i nekvalitetnu administraciju koja izaziva troškove građanima i usporava ih u rješavanju životnih rješenja, – na nepotreban rad građana za odnose s državom,
– na loše javne usluge, zdravstvo i školstvo,
– na niske mirovine za većinu građana,
– na niske naknade za socijalna pitanja,
-…..

Vladajući svoj vršni i srednji sloj stranačkih članova i pobočnika nagrađuje visokim pozicijama s visokim plaćama, i omogućava ima da imaju veze s njihovim ljudima u državnim institucijama pa se na njih velik dio teškoća koje doživljava većina građane ne odnosi. Oni žive u boljim materijalnim uvjetima.

/ * Izvor: Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. – Totalitarizam, 30. 9. 2022., http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61903>.