Pokazatelji statistike i tumačenje pokazatelja statistike često stvaraju pogrešne zaključke i zaključke nedovoljne za upravljanje državom

Uzročno posljedično tumačenje društvenih procesa prema statistički i službenim pokazateljima institucija je često pogrešno. Ispuštanje procesa utjecajnih uzroka i razloga te prenaglašavanje učinaka nekih procesa uzroka i razloga su sredstva metode kako neuspješno prikazati uspješnim, dakle obmane.

Pokazatelji ukazuju da većina radno sposobnih građana ne radi (DSZ, 3. kvartal 2022.)
Onih koji ne rade je 1.799.000, a zaposlenih 1.710.000. Dakle, 49.2 posto radno sposobnih građana je zaposleno, 47.3 posto neaktivno, nezaposlenih je 3.5 posto*. Manje od polovice građana iznad 15 godina svojim radom uzdržava ostale građane.
Podaci govore o (ne)konkurentnosti gospodarstva i javnog sektora te lošem državnom upravljanju ljudskim potencijalima s aspekta tržišta rada.
* Podaci – Anketa o radnoj snazi DZS-a koja je usklađena s metodologijom EU, a ne o podacima HZS.

Statistički pojmovi
Radno sposobni građani imaju navršenih 15 i više godina.
Nezaposleni građani ne rade, a žele raditi.
Neaktivni građani ne žele, ne mogu, ne moraju raditi (bolest, renta, školovanje, domačice, ..),
Aktivni građani su zaposleni i nezaposleni koji traže posao.
Zaposleni su oni koji rade i uplaćuju sve doprinose i poreze.
Stopa zaposlenosti je postotni udio zaposlenih u radno sposobnim građanima.

Građane na školovanju DSZ bi trebao izdvojiti u zaseban statistički pojam i pokazatelj. Čak i logički gledano oni na školovanju nisu sposobni za rad jer nemaju formalne kvalifikacije za obavljati rad.

A/ Zaposleni građani
Stopa zaposlenosti radno sposobnih građana, bez umirovljenika se povećava od 2014.
Podaci statističke agencije Eurostata: stopa zaposlenosti 2012. bila 53.5, 2021. 63.4, a u 2022. u trećem kvartalu 65.1 posto.
Njemačka, Nizozemska, Danska, Švedska imaju stopu zaposlenosti preko 75 posto.

Tvrdnja da je povećanje stope zaposlenosti posljedica privrednog oporavka je upitna.
Riječ je o iseljavanju velikog broja građana, (350.000), zatim nepotrebnog zapošljavanja u javnom sektoru, radnika na sivom tržištu, kriminalnih aktivnosti te imigraciji inozemnih radnika.
Izbor loše godine godine za početak analize pokazuje u kasnijim godinama bolje rezultate.

B/ Radno aktivni građani
Odnos zaposlenih u privatnoj privredi i javnom sektoru je važan je za razumijevanje društvenih procesa jer javni sektor uglavnom smanjuje konkurentnost poduzetnika i građana. Naime prevelik broj i neučinkovit rad zaposlenih u javnom sektoru smanjuje novac proračuna građana za javne usluge i uzima novac poduzetnicima za razvoj. Situaciju pogoršava što je prevelik broj zaposlenika javnog sektora u upravljačkim i administrativnim poslovima, a nedovoljno u direktnim uslugama građana, a svi imaju nisku kvalitetu javne usluge uz visoke troškove, a prvi imaju prevelike plaće na štetu drugih.

Nizak udio zaposlenih u radno sposobnim građanima čini da troškove uzdržavanja javnog sektora (mirovinske, socijalne, zdravstvene skrbi te drugih javnih usluga) plaća mali broj građana.

No tvrdnja da zbog toga država mora imati visoke poreze za financiranje velikih javnih troškova za velik broj neaktivnih građana je upitna. Javni rashodi se mogu znatno smanjiti i boljim upravljanjem, boljim korištenjem državne imovine, primjenom konkurentnih sredstava u privredi i u javnom sektoru, distruptivnim inovacijama u organizaciji javnog sektora. Gubitci zbog lošeg upravljanja su više desetaka milijardi kuna godišnje.