Na tržištu postoje znanja koje se prodaju i znanja koja su javno dostupna te ih ne treba kupovati, čak su i laka za primjenu. Obje vrste primijenjenog znanja često smanjuju potrebu za radom javnog sektora, javnu uslugu podižu na višu razinu, a građanima smanjuju troškove i olakšavaju poslovanje i život.

Primjerice, izdavanje građevinske dozvole za stambene kuće građana i manje kuće sa stanovima moguće u nedigitalnom načinu rada izvršiti najduže u roku jednog radnog dana, a moguće i za manje od dva sata.
Za to je potrebno:
– promijeniti zakon i pravilnike temeljem stručnih znanja procesa gradnje kuće i svrha samog procesa izdavanja dozvola.
– izmijeniti nadležnosti, ovlasti i sankcije aktera koji sudjeluju u procese te standardizirati proces kontrole dokumenata.
U digitalnom načinu rada potrebno je nekoliko minuta. Za to treba dodatno sačiniti računalni program.

Stručnjaci imaju znanje svih potrebnih procesa već godinama. Građani bi kratke rokove, lakši način izrade dokumenata i upravljanje njima te niže troškove odobrenja dozvole s radošću dočekali.

Država to ne želi jer bi inače već radila na tome. Može se nagađati: da institucije to ne znaju, da se ne želi zamjeriti lobijima, da se ne želi otpustiti zaposlenike,….No, ako vlada ne zna zašto ne kupi znanje?

Pitanje je. „Koliko je sati rada potrebnu službeniku da prekontrolira zahtjev i dokumente te napiše rješenje? “
U ručnom radu koji nije propisan i normiran i ne nalazi se u upravljački i organizacijski uređenoj instituciji očito je potrebno mnogo sati.
Inače, na ovom niskom stupnju automatizacije uredskog rada (novi naziv digitalizacija) kakav je u institucijama 2023. potrebno je svega nekoliko sati uz uvjet standardiziranog i propisanog načina rada.

Zašto se onda građevinska dozvola čeka mnogo mjeseci uz poneke izmjene?
Iz istih grupa razloga zašto je nastala afera švicarac, ne obnavlja se u potresu porušene kuće,.. zašto se drastično smanjuje obujam i kvaliteta zdravstvenog sustava, zašto velik dio mirovina nije dostatan za život,…