Poštovani,

Tvrdnja kako su objektivne okolnosti te koje pogoršavaju život građana je neistinita. Subjektivne karakteristike vlasti  i njihovi proizvodi “strategije”, javne politike i zakoni te institucije su razlozi i uzroci cjelokupne degradacije građana i institucija.
Dokazi su javni i dostupni.

Objektivne teškoće države zahtijevaju specifična rješenja u javnim politikama koje se odnose na objektivne teškoće ali i na zahvate u javnim politikama koje se na objektivne teškoće ne odnose. Svrha toga je izbjeći ili nadoknaditi trošenje resursa koja neka objektivna teškoća izaziva.
Primjerice, povećan trošak čuvanja granica države i povećan trošak transporta zbog teritorijalnog oblika države zahtijeva drugačiju i jeftiniju organizaciju djelatnosti iz javnog sektora.
Prema saznanju autora o ovom vlade nisu nikad odlučivale.

Objektivne teškoće države su: velika dužina granice, različitost vrsta granica, oblik teritorija, mali broj stanovnika, mala površina teritorija, za sada neotkriven prirodni resurs temeljem kojeg se može financirati blagostanje građana dugoročno,..

Većina subjektivnih teškoća države su nastale zbog:
– izostanka oblikovanja javnih politika i loših zakona,
– pogrešnih javnih politika (Između brojnih spomenimo neke: loša privatizacija, strategija turizma koja je favorizirala razvoj hotela, a desio se kao samo obrambeni mehanizam građana turizam malih kapaciteta, te strategija javne uprave koja je potrošila milijarde za IT tehniku i tehnologiju, a uz to povećala broj zaposlenih i to u upravljačko – administrativnom dijelu, a ne u uslužnom gdje je potrebno (liječnici, sestre, starački domovi,…), zaduživanje zbog prevelikih i nepotrebnih troškova javnog sektora te potrebe korupcije,
– nekorištenje znanja javno objavljenih o upravljanju i organizaciji već više desetljeća koje nanosi velike nepotrebne troškove i smanjuje kvalitetu javnih usluga,
– loše selekcije upravljačkog kadra u zakonodavnoj i svim vrstama izvršne vlasti, te ostatku javnog sektora
– ne činjenje i pogrešno činjenje vlasti, izostanak organiziranja ratno tranzicijske privrede, održavanje lošeg sustava izbora, loša, regulacija rada sabora i vlade, ne rješavanje zdravstva i mirovina, zapuštanje obrazovanja,…
– korištenje načela i pravila te sredstava međunarodnih aktera koja su nesukladna potrebama razvoja države.

Sve to je dovelo do:
– umanjenog broja stanovnika zbog velikog iseljavanja, manjeg uplata u proračun i mirovinske i zdravstvene fondove te do smanjenja prihoda privrede i građana,
– strukture stanovnika koja stari, ranija umiranja i suočavanja s teškim bolestima, dosta teških i kroničnih bolesti,
– struktura zaposlenih neodgovarajuća, prevelika u javnom sektoru s prevelikim učešćem administrativnih zaposlenih i upravljača s niskom kvalitetom i učinkovitošću usluge, a manjkom materijalnog rada, u privatnom sektoru nedostaje zaposlenika
– loše održavana transportna sredstva (željeznice), loša vodna i strujna infrastruktura, nedovoljna energetska infrastruktura.pa se trošak njihova održavanja i gubitaka prebacuje na poduzetnike i građane,
– loše upravljanje državnom i lokalnom imovinom,
– loša regulacija banaka koja omogućava bankama velike dobiti i nanosi velike troškove poduzetnicima, državi i građanima,
– korupcija i kriminal.

Svaka od spomenutih stavaka, uz njih još mnogo, utječe na prihode i troškove poduzetnika i građana, a isto tako i države. Teškoća je što mnogo stavaka povećava nepotrebno troškove i smanjuje prihod te time ostavlja manje novaca navedenim subjektima što smanjuje kupovnu moć,i osobni i javni standarda te usporava razvoj, odnosno povećava konkurentni i razvojni jaz.