Slijedi dugogodišnje razdoblje intenzivne promjene odnosa moći država i blagostanja većine ljudi
Odnosi vladajućih i izazivača/1
Sve države na planeti će doživjeti razdoblje ubrzane dinamike i svih vrsta promjena, za jedne države povećavajući blagostanje, a za druge povećavajući siromaštvo. Riječ je o pokušaju uspostavljanja drugačijeg odnosa moći (podijeljene moći, umjesto jedne) između moćnih država pa će se stoga mijenjati pravila regulacije odnosa između država i u državama.
Dio vladajućih želi nastaviti dosadašnje odnose u kojima stiču tuđe resurse povoljno i sebi stvaraju prilike stjecanja tuđih resursa temeljem ideologije i „međudržavne regulative”, a dio država želi promijeniti postojeće stanje.
Dio država u ovom procesu među utjecaja država gube pravni i kulturni identitet i postaju samo sredstva vladajućih. Sukobi koji proizlaze zbog mijenjanja i zadržavanja odnosa moći su destruktivni po većinu građana, a konstruktivno rješenje se ne nadzire.
Do sada svijetom vladajući su povezani s elementima „dobre ideologije usmjerene slobodi i univerzalnim vrednotama”, a koju mediji pod kontrolom vladajućih propagiraju, više nisu u stanju da upravljaju razvojnim procesima u svojim državama i da vlastitim građanima omoguće blagostanje. Oni više ne mogu upravljati ni procesima između država kojima nastoje održati stjecanje „prihoda”, od eksploatatorskih do tržišnih, iako to nastoje činiti.
Težnje vladajućih povezanih s „ ideologijom ravnopravnosti država” (ideologije okrenute pravu na posebnost i pravednijim odnosima među državama) sukobljavaju se sa sadašnjim naporom dijela državnih struktura i vladajućih kvazi elita „dobre ideologije”.
Dvije su mogućnosti događanja: nastaviti će se održavati postojeći sustav odnosa, ojačati ga i nametnuti svim državama ili će se među državni odnosi regulirati temeljem nove podijeljene moći koja će se nametnuti.
Dva se ideološka i vrijednosna sustava raznih kvazi elita bore, a ne može se ocijeniti njihova sadašnja moć u sukobu.
Jedan sustav ima veću organizacijsku i upravljačku koheziju uz manje resursa, a drugi više resursa i manju upravljačku i organizacijsku povezanost koju je lako uspostaviti u dijelu poslovanja i koja može imati velik utjecaj na buduća događanja. Oba sustava imaju svoje ozbiljne interne teškoće. No, ipak prioritetno je pitanje ratovanje u kojem tehnologija smanjuje troškove i omogućava strahovita razaranja.
Vladajući okupljeni oko „dobre ideologije”:
– ustrajavaju i propagiraju da njihova kultura, ideologija i vrednote moraju prihvatiti sve države.
To ne govore direktno, ali djeluju da njihovo vjerovanje moraju prihvatiti ostali.
– nemaju konstruktivna rješenja za razvoj, ne nude državama ništa osim očuvanja svoje prevlasti,
– uništavaju kulture drugih država vjerujući da su nepogrešivi, žele štetiti onima s drugačijim idejama,
-utjecali su na izgradnju međunarodnog pravnog sustava, pa ga provodili na način da pravila važe za druge, ali ne uvijek i za vladajuće koji mogu pravila mijenjati kad im to koristi.
Kad su neke zemlje, (Kina i druge), počele imati koristi od pravila međunarodne trgovine, vladajući su promijenili i ukinuli pravila za koja su prije dugo ustrajali da su postavljena prema načelima demokratskih odnosa i ljudskih prava. Ako nešto postane isplativo ili rizično za vladajuće oni mijenjaju pravila u toku igre.
To su bila pravila iz slobodne trgovine, ekonomske otvorenost, konkurencije, imovinskih prava, kretanja kapitala i roba, kretanja ljudi i dr. Tu su i sankcije.
Vladajući potiču sukobe građana u pojedinim državama čak do slanja direktne vojne pomoći, pomažu rušenju vlada izabranih na izborima u drugim državama, a koje su imali drugačije koncept o razvoju države, potiču ratove između država ili pomažu održanju dugoročne napetosti u i između država, utječu na poslovne transakcije na svjetski različitim tržištima od tržišta novca, energije, sirovina, hrane i druga. Sve to čine da bi sačuvali povlaštene pozicije transfera bogatstva drugih država sebi.
Sve to uništava kreativnost, sprečava slobodu mišljenja u kulturi, politici, ekonomiji, skriva nova tehnološka, tehnička i druga znanja te ima poguban utjecaj na prirodu i razvoj siromašnih država.
„Dobra ideologija”:
– je stvorila pravno i u javnom sektoru ustrojstveno pogrešnu strukturu koja je protivna koristima građana vlastitih država. Ona je auto destruktivna prema svojim građanima, a kažu demokratsko uređenje
– je destruktivna prema drugim državama (kolonijalistička, što ne sadržava demokratska načela). Drugačija gledišta (ideologije) smatra neprijateljskom propagandom ili prijetnjom.
Koncept „vladanja svijetom univerzalnosti vrednota” negira suverenitet država i naroda, njihov identitet i posebnost, zanemaruje koristi građana drugih država”. Koncept predlaže svjetski poredak prema pravilima vladajućih koja ostale nezavisne, originalne kulture moraju slijediti. To što su razvili u nekim državama žele proširiti na druge države. Drugačiji modeli državnog uređenja koji bi mogli izgledati djelotvorniji i privlačniji predstavljaju vladajućim opasnost. Vladajući žele ideološki, ekonomski i tehnološki te oružani monopol.
Potencijalni rizik oružanih sukoba država može se spriječiti mehanizmima međunarodnog prava i kontrolnih sustava međudržavnih institucija. Za uklanjanje tog rizika nije potrebno imati jednoobrazne sustava upravljanja u svim državama.
Usporedimo regulativu SAD za razdoblja Roosevelta i zadnjih dvadesetak godina pa će se vidjeti napuštanje socijalne i uređene države koja je regulirala odnose s financijskim poduzetnicima i današnje razdoblje u kojom haraju financijske institucije koje kontroliraju ogromne resurse. Isključivo je riječ o drugoj regulaciji, navodno istog demokratskog sustava.
Broj ljudi koji primaju socijalnu pomoć, broj ljudi u zatvorima, broj beskućnika, broj ljudi koji moraju raditi dva posla da bi preživjeli, loša kvaliteta zdravstva i mirovina, zaostale infrastrukture transporta, struje,….svakako ukazuju na posljedice lošeg koncepta državnog uređenja posljednjih desetljeća.
Poklapanje razdoblja većeg oporezivanja poduzetnika i većeg životnog standarda zaposlenika u SAD s razdobljem kad su vladajući smatrali „ SSSR moćnim i s dobrim pravilima radnih odnosa u korist njihovih građana ” nije bila slučajnost.
Izazivači okupljeni oko ideologije ravnopravnih odnosa među državama
Oni tvrde da u demokratskom više polarnom svijetu novog svjetskog poretka:
– svaka država ima pravo da postoji i slobodno se razvija, pravo da izabere vlastiti razvoj i društveno-politički sustav,
– da odnosi trebaju biti zasnovan na načelima slobode, ravnopravnosti, pravednosti i autentičnosti- specifičnosti naroda i društva njihovoj, kulturi, vrednotama, idejama i vjerskim uvjerenja.
Što se tiče internih odnosa građana u državama izazivača postoje brojne devijacije odnosa prema građanima koje su u velikom dijelu slične kao u državama okupljenim oko „dobre ideologije”.
Odnosi vladajućih i izazivača/2
Vladajući okupljeni oko „dobre ideologije” više govore o internim državni odnosima u drugim državama, a manje o među odnosima država u svijetu i o internim odnosima u državi. Izazivači više govore o odnosima između država, a manje o odnosima u svojim državama.
Upravljačko – organizacijske strukture vladajućih i izazivača karakteriziraju identično ponašanje.Oni:
– preraspodjeljuju u državi novo stvoreno godišnjeg i postojećo bogatstva putem poreza, putem javnih nabavki. putem stimulacija, te putem sivog djelovanje, korupcije i kriminala i to uglavnom prema kvazi elitama.
– upravljaju mehanizmima utjecaja na svjetsko tržište i vlasti drugih država zbog povećanja bogatstva i moći vladajućih u moćnijoj državi.
I SAD i Južna Koreja i Kina i Rusija su stvorile mega korporacije kao centre jačanja gospodarske i druge moći utemeljene na ekonomici velikog obujma, prikupljanja i korištenja znanja posebice za razvoj te utjecaja na svjetskom tržištu radi povećanog stjecanja resursa.
Neovisno je li riječ o tkz. demokratskim i tkz. totalitarnim državama metodologija moći prvenstveno određuje ponašanje kvazi elita i država.
Materijalno bogatstvo većine bogatih država uvjetovano je i brojnim devijantnim i nedemokratskim ponašanjima u prošlosti i sadašnjosti prema drugim državama i prema vlastitim građanima.
Vladajući ističu prednosti „dobre ideologije” – sadašnje demokratsko upravljanje državom kao najljudskiji i najprosperitetniji oblik upravljanja, koje bi trebalo privlačiti građane da vjeruju u nju i da ju biraju kao oblik društvenog uređenja građanima postaje neuvjerljivo. Postali su svjesni velike razlike onoga što im kvazi elite kazuju, a kako se ponašaju, odlučuju i rada na štetu građana.
Koncepti demokracije odnosno njihovi elementi su nedostatno regulirani u ustavima vladajućih i izazivača (onih koje vladajući nazivaju totalitarnim), a posebno loše su regulirane ekonomske slobode građana te odgovornost državnih dužnosnika za upravljanje državom.