Usluga čija cijena danas može biti oko 14 eura, a uz bolju organizaciju javnog sektora 2 eura, iznosi u 2025. g oko 250. eura
Izostanak javne politike o javnim uslugama, uslugama s javnim ovlastima, uslugama poduzetnika na koje država obvezuje građane omogućava otimanje novaca i vremena građanima vrijedne više milijardi eura svake godine. To se odvija kroz nepotrebne ili loše radne procedure na stotine načina.
Zasebna je i velika teškoća ono što bi država morala činiti na blagostanju građana, a ne čini.

Država regulira odnose prema građanima da na tri načina ispunjavaju obveze prema državi:
– direktno (osobna iskaznica, putovnica,….)
-indirektno putem onih koji obavljaju pravne usluge s javnim ovlastima (odvjetnici, javni bilježnici, geometri,….)
– indirektno putem poduzetnika koju pružaju usluga građanima na temelju državnih zakona i propisa – zakonska usluga, (banaka – građani moraju imati račune, osiguranja – građani moraju plaćati obvezno auto osiguranje,….).

Javna politika koja tumači odnose građana prema državi u smislu zahtjeva koje država postavlja prema građanima, plaćanja tih zahtjeva i korištenju resursa građana za ostvarenja zahtjeva ne postoji.
Stoga su se činile i čine ogromne štete građanima, raspravljalo se i raspravlja, primjerice kod banaka: o „švicarcima”, „prešutnom” odobrenju zaduživanja iznad dozvoljenog, naplati posjedovanja tekućih računa, a čini se da će se i podizanje novca naplaćivati. Sve to je moglo biti riješeno putem uvjeta koje su banke morali ispuniti da bi mogle početi poslovati, odnosno odobrenjem bankarskih „proizvoda”.

Stoga je novac i imovina građana nezaštićena od kvazi elite koja ga legalno i djelujući u sivoj zoni uzima koristeći nefunkcionalne državne institucije. Postoji nemoralna, nestručna i protiv koristi regulacija odnosa građana i državnih i privatnih organizacija i uočljiva je na brojnim primjerima.

Regulacija javnih usluga u demokratskoj državi koja nema digitalnu infrastrukturu može biti jeftinija i bolje kvalitete usluge od nedemokratske države s potpunom ili djelomičnom digitalnom infrastrukturom.
U organizaciji javne usluge su važna pravila, a pravila mogu biti u korist građana, javnog sektora ili određenih poduzetnika. U nedemokratskim državama pravila su protivna koristima građana.

Neke mogućnosti regulacije dobrovoljnog i jednostavnog razvoda braka (RB).
A/ Regulacija RB u demokraciji koja nema digitalnu infrastrukturu
Tekst procedure je u zakonu i objašnjava Ugovor o RB koji sadrži podatke o vjenčanju i izjavu o krivičnoj odgovornosti i nadoknadi eventualne štete za netočne podatke, zajedno s jednostavnim uputama i tumačenjem pravnih učinaka za građane.

Građani potpišu Ugovor o raskidu braka, ovjere potpise kod javnog bilježnika, koji ovjeren primjerak Ugovor o RB šalje matičaru, a stranke zadržavaju svoje primjerke.
Trošak u 2025. g bi za to bio oko 14 eura za dva potpisa, plus utrošak vremena supružnika. Ova procedura se može primjenjivati već više desetaka godina, a ne primjenjuje se jer regulacija ne vodi računa o koristi građana već drugih.

B/ Regulacija RB u demokraciji sa digitalnom infrastrukturom
Svaki supružnik se identificira preko aplikacije e-građana ili drugačije. U svoj računalni ekran Zahtjev za jednostavnom RB upiše potrebne podatke i potvrdi zahtjev. Može priložiti i sliku vjenčanog lista u slučaju nedovoljno razvijene digitalizacije. Aplikacija države za razvode braka spoji dva e- obrasca Zahtjeva za jednostavnom RB supružnika, provjeri s bazom vjenčanih, napiše Rješenje o RB, pošalje rješenje na e-adrese supružnika (poštom), i u bazu matičnih evidencija o braku. Svako polje aplikacije ima kontekst upute za to polje.
Trošak će biti oko 2 eura za oba supružnika odnosno ako građani žele primiti papirnato rješenje poštom oko 5 eura za svaku osobu, utrošeno vrijeme građana minimalno. Država u potpunosti pokriva svoj trošak.
Ovaj način se može primjenjivati već dugo vremena, i iako je u korist građana ne primjenjuje se.

C/ Regulacija RG 2024.g. ima nedemokratske karakteristike
Stranke dogovore sastanak s javnim bilježnikom, pa slijede koraci:
Supružnici podnose osobne iskaznice, izvod iz matične knjige vjenčanih. Obavezno je i ovjereno izjašnjenje o suglasnosti oba supružnika za rastavu. Supružnici potpisuju RB pred javnim bilježnikom. Javni bilježnik šalje obavijest o rastavi braka nadležnom matičaru, koji upisuje razvod braka u matične knjige.

Trošak jednostavne i dobrovoljne rastave braka kod javnog bilježnika uključuje naknadu za uslugu javnog bilježnika i administrativne pristojbe. Naknada javnog bilježnika za izradu i ovjeru ugovora o rastavi braka u 2025.g. je od 200 do 400 eura, te skuplje ovisno o složenosti slučaja i dogovorenim uvjetima. Administrativne pristojbe za podnošenje zahtjeva za razvod braka i upis u matične knjige iznose oko 30-40 eura po svakom od supružnika. Utrošak vremena supružnika velik.

Ovaj način se primjenjuje od 2024.g. i skuplji je za jednostavne, dobrovoljne načine razvoda braka. Regulacija nije u korist građana za tu specifičnu ciljnu grupu građana.

D/ Regulacija RB dok je bila na sudovima na način tkz. socijalističkog naslijeđa.
Građani podnesu zahtjev za dobrovoljni raskid braka, dođu na sud, daju izjavu, sud napiše zapisnik i kasnije pošalje rješenje.
Trošak naplati tridesetak eura i to čak i u slučaju ako se stranke odreknu prava na žalbu. Rješenje se moglo izdati odmah i tako u tim slučajevima izbjeći trošak poštarine za proračun.

Država protiv građana
Za građane je najbolja procedura B/ zatim, A/, zatim D/, a najlošija je ona sada važeća C/.
Većina postojećih načina regulacije (procedura) ne odražava mogućnosti koje organizacijske metode i računalna tehnika omogućava već mnogo godina. Time se zadržavaju troškovi građana i gubitci vremena nepotrebno visokim, smanjuje im kupovnu moć, time i moć privrede te podržava sustave administrativne regulacije koji u ovom slučaju djeluju kao paraziti i mučitelji građana.