Obrazovni sustavi i zavisni mediji tvrde da je riječ o dva ekstremno različita društvena uređenja od koji je demokracija humana i navodno dobra, a ne demokracije nehumane i zle. Također tvrde da „demokracija” nije idealna, ali da je to najbolje društveno uređenje.
No, oboje nije točno.
Mnogo važnih karakteristika državnih uređenja u demokracijama i ne demokracijama su identične ili slične, a one su protiv koristi građana.
Znamo da postoje različite vrste demokracija i ne-demokracija. Ekstremno nehumane i ekstremno siromašne države s bogatim kvazi elitama treba zasebno analizirati.
No, većina država, bez obzira kako one sebe nazivaju ili kako ih drugi nazivaju imaju vrlo slična državna uređenja utemeljena na procesu vlasti i njihovih privilegija, a ne upravljanja državom u korist građana.

„Politika” (vrlo sumnjiv pojam jer nije pravno određen) u praksi država sadrži dva procesa: procese vlasti i upravljanje državom. Ta dva procesa imaju različite svrhe, ciljeve i sredstva.

Za vlast svrhe su osvojiti vlast, zadržati se na vlasti što je više moguće, omogućiti ljudima na vlasti veće plaće i privilegije,….. Sredstva su: prikrivanje istine, dezinformacije, stvaranje slike autoriteta medijskim kanalima, rušenje autoriteta opozicije i nezavisnih javnih ličnosti, pogodovanje manjem dijelu građana na štetu velikog broja, usporavanje i ne izgradnja javnog sektora,. prikriti pogreške i kriminal ljudi u vlati o oko nje,….
Tu su i sredstva koja će biti u nastavku opisana.

Za upravljanje državom svrhe su razvoj države, povećanje blagostanja građana i međudržavna konkurentnost. Za to je potrebno znanje, pošten rad, mijenjanje ljudi u upravljačkoj strukturi ovisno o njihovom doprinosu, pošten odnos vlasti spram građana i opozicije, usavršavanje zaposlenika javnog sektora, borba protiv neformalnih interesa u državi i izvan države,…
Nedemokracijama je primarna svrha osvajanje i očuvanje vlasti zbog vlastitih probitaka.

Proces vlasti je egoističan, zasniva se na uzimanju resursa od građana, s malo brige o građanima i zajedništvu.
Proces upravljanja državom u demokracijama bi trebao biti usmjeren zajedništvu, napretku građana i povećanju blagostanja da bi država mogla održati moć i konkurentnost te da bi građani opstali kao autohtoni subjekt.

U demokratskim državama i nedemokratskim državama oba procesa su pod regulirana i to za parlament, vladu, državne institucije te političke stranke. U usporedbi s regulacijom poduzetnika i građana mnogo manje, čak manje od polovine potrebne regulacije.
Kako političke stranke i pravno okruženje koje regulira njihovo djelovanje, a ima velik utjecaj na život građana može imati mnogo manju regulaciju od poduzetnika?

1. UPRAVLJANJE DRŽAVOM
Tvrdnja da „političari” snose odgovornost na izborima je glupa. Naime „političari” dobiju za mandata velike plaće i druge privilegije, oštete građane i ne snose nikakve upravljačke sankcije.

Pravni sustav
Za vlasti iz demokracija i ne demokracija karakteristične su nedostatna i pogrešna regulacija koja se tiče:
– kvalitete upravljanja državom( od političkih stranaka, izbora, parlamenta i vlade do institucija javnog sektora),
– poboljšanja blagostanja građana po ciljnim grupama.
Tu prevladava namjerni izostanak regulacije i namjerno usporavanje regulacije kad ona treba ići u korist građana, a na štetu utjecajnih. I nestručnost je razlog izostanka regulacije. Provedba zakona naravno pogoršava planiranu regulaciju.

Ustavi demokracije i ne demokracija nedovoljno opisuju načela društvenog uređenja.
To ostavlja mogućnost da se u zakonima provodi kako se želi te da se stvara ne demokracija.
Države koje za sebe kažu da su demokracije i koje se hvale da poštuju ljudska prava nemaju čak ni dostatno pravno uređene sredstva zaštite ekonomskih sloboda građana, koje je temeljno pravo za sva ostala prava građana.

Pravno su nejasne zadaće, ovlasti i sankcije za zastupnike u parlamentu i vladu te dužnosnike javnih institucija.
Zakoni koji uređuju organizaciju institucija javnog sektora su loši jer ne razjašnjavaju svrhe pojedinih institucija, ne razrađuju ih u načela i pravila dovoljno da bi institucije mogle biti potpuno funkcionalne.

Metode javne politike nisu regulirane zakonima pa intelektualne papazjanije zvane strategije, programi i drugo ne nameću nikakvu stručnu niti pravnu obvezu dužnosnicima i pojedincima iz vlasti.
Dok privatni sektor ima razvijenu regulaciju zaštite resursa vlasnika i uređenja pravnih odnosa aktera, vlat i javni sektor to nemaju. Dovoljno je pogledati razliku Zakona o trgovačkim društvima i zakona koji reguliraju rad institucija i po obimu i po sredstvima.

Zaključno vlasti demokracija i ne-demokracija djeluju tako da izbjegavaju dostatnu regulaciju vlastita djelovanja da bi izbjegli odgovornost, omogućili komforan rad čak i ne-činjenje, sebi i pobočnicima visoka primanja i druge koristi, preraspodjeljuju novac građana u svoju korist, zadužuju državu, dakle sadašnje i buduće građane, …

Građani
* Zakon o zaštiti potrošača djelomično i u manjoj mjeri štiti građane, a više je u korist poduzetnika.
* Loše se štite građani u odnosu s državnim i lokalnim vlastima.
* Loše se štite školarci i studenti od lošeg obrazovanja.
* Zakoni o zviždačima su loši, a praksa još lošija.
* Većina mirovina je nedostatna za životne potrebe.
* Dio građana je prisiljen kupovati usluge zubara i liječnika jer javnu uslugu može dobiti prekasno ili je loše kvalitete, a dio građana zdravstveno trpi jer nema novaca za uslugu.
* Ne postoji zakon o dozvoljenim protokolima liječenja s koracima liječenja
* Socijalne službe su nedovoljna kapaciteta, a pomoć koju pružaju građanima ograničena i nedovoljna.
I mnogo toga još.

2. UPRAVLJANJE VLASTI

Izbori
* Izborni sustav, nema obaveze pisanih „izbornih programa političkih stranaka i nezavisnih kandidata” koji bi trebali nakon izbora trebali postati ugovori države, i parlamentaraca te vlade.
* Nema pravne odgovornosti za „obećanja” ( u demokratskom pravnom sustavu koristio bi se pojam „ugovorena usmena obveza kandidata za parlament i vladu”.
* Postoje mehanizmi za mijenjanje broja glasača (povećanje, smanjenje) , „kontrole” brojenja glasova, određivanja izbornih jedinica,…..

Sloboda medija
Karakteristike neslobodnih medija su odustva:
* različitosti stavova u državi o pravnom sustavu i razvoju države te o međunarodnim odnosima,
* prikazivanja rješenja bolje prakse javnog sektora naprednih država,
* stručnih analiza elemenata javnih politika,
* rasprava o načelima i vjerovanjima ideologije vlasti, na nesukladnost prakse vlasti i njene ideologije, izostanak rasprava o načelima i vjerovanjima ideologije, …
*…

Ikonografija vlasti
* Vanjska obilježja obaju državni uređenja su identična, od skupih prijevoznih sredstava, luksuznih ureda, neopravdano visokih plaća, skupa odjeća, satovi,……Svrha je pokazati da članovi vlasti u nadmoćnoj poziciji u odnosu na građane, da bi uz pomoć slike i događajima prezentiranih u medijima sebe nametnuli kao autoritet.
* Članovi vlasti uvježbavaju se u komunikaciji za stvaranja dojma i izazivanja osjećaja, a ne u prijenos sadržine za pošteno informiranje i razvoj građana.

Kontrola kvalitete upravljanja vlasti
* Nema pravne odgovornosti za upravljačko ne činjenje i neostvarivanje ciljeva iz izbornih programa.
* Državna statistika je potpuno pogrešna jer nije umjerena mjerenju dobrobiti građana.
Pogrešni su i načini kako se ocjenjuje uspjeh vlasti. Od BDP koji primljene kredite „knjiži” u korist vlade, anketne nezaposlenosti koja ne odgovara stvarnom stanju broja nezaposlenih, isticanja prosječne plaće umjesto medijana kupovne moći i drugo.
Izostavljeni su pokazatelji blagostanja i siromaštva građana u odnosu na dostojanstven dohodak građana, te svi pokazatelji zdravstva, obrazovanja, mirovinskog, pravosuđa,…
Državna statistike ne odvaja zaposlenike vlasti od zaposlenika javnog sektora. Također ne odvaja zaposlenike koji rade na direktnoj naturalnoj usluzi građanima, od onih koji upravljaju i rade poslove pomoćnih funkcija administrativne i naturalne usluge.
Državni proračun nema struktura koja razlikuje „hladni pogon po djelatnostima”, plaće zaposlenika javnog sektora te direktnu uslugu koju dobivaju građani te izvođenje projekata nekretnina.
* Nema evidencija državne imovine.
* Brojne javne politike se ne objavljuju, a objavljene su krnje bez analiza korisnosti za građane.